CSI tim 2011.


Stoje (slijeva nadesno): Anja Mihotović, Maja Đelalija, Tina Tomšič, Ana Šapina, Ivana Duvnjak
Sjede (slijeva nadesno): Nađa Šperac, Daniel Grgić, Emilija Vranković


Odrastajući u Solinu, nekadašnjoj prijestolnici rimske provincije Dalmacije Saloni, Ivana Duvnjak od malih je nogu razvijala interes za kulturnu baštinu i njezino očuvanje. Pohađala je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer kiparski dizajner. Od prvoga je dana znala da će nastaviti školovanje na Umjetničkoj akademiji, no nije bila sigurna koji studij odabrati. Isprva je mislila studirati kiparstvo, ali se na kraju odlučila za restauraciju, struku o kojoj je saznavala iz televizijskih emisija. Ivana smatra da je očuvanje kulturne baštine važno i ozbiljno zanimanje te dodaje da je ovo struka u kojoj se pronašla.

Daniel Grgić je završio Graditeljsku obrtničku i grafičku školu u Splitu, smjer dizajner unutrašnje arhitekture. U našoj i susjednim nam zemljama Daniel je često nailazio na primjere devastirane i zanemarene kulturne baštine. U arheološkim i povijesnim muzejima, pak, susretao se s postupcima njezine zaštite. Dodatno su ga za ovu struku zainteresirale obnovljene crkve i druge građevine u Dalmaciji. Želja za očuvanjem spomenika potaknula ga je da upiše studij konzervacije-restauracije, za koji je doznao pred kraj srednjoškolskog obrazovanja od poznanika koji su i sami bili zainteresirani za ovo usmjerenje. Daniel se nada da će svojim radom pridonijeti zajednici koja iz dana u dan raste i prosperira novim znanjem o našoj prošlosti.

Anja Mihotović završila je Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer slikarski dizajn. Kao nadarena crtačica dva je puta sudjelovala na državnom natjecanju iz crtanja. Anjin prvi susret s restauracijom dogodio se u trećem razredu: kao zadatak u sklopu predmeta Restauracija izradila je reprodukciju jednog da Vincijevog potreta jajčanom temperom na dasci te u ulju dovršila dio reprodukcije Dalijeve slike. Susret s tehnikama starih majstora probudio je u njoj interes za ovu struku, a posjet radionici Hrvatskog restauratorskog zavoda omogućio joj da zaviri u tajanstveni svijet restauracije. Tamo je se najviše dojmila velika slika Pietra Ferrarija iz splitske katedrale. Brojni detalji na ovoj slici isprva su je preplašili, a onda natjerali da se zapita kako je slika nastala i što je moglo uzrokovati oštećenja. Shvatila je da odgovore na ova pitanja želi pronaći kroz daljnje školovanje pa je studij konzervacije-restauracije bio logičan izbor. Anja kaže da svaki dobro obavljen posao stavi osmijeh na lice te da će odgovori koje bude pronalazila tijekom studija imati isti učinak.

Nives Mijić u Splitu je pohađala osnovnu školu i opću gimnaziju. Ljubav prema likovnom izražavanju gajila je od djetinjstva. Veliku je ulogu u tome imao njen otac, koji joj je usadio sklonost prema umjetnosti. Još pamti prvi crtež koji joj je poklonio: ružu naslikanu u nekoliko poteza. Za splitski studij konzervacije-restauracije Nives je saznala od svog gimnazijskog profesora, restauratora-konzervatora. On ju je i potaknuo na upis. Iako do sada nije imala iskustva u restauraciji, smatra da su obnova i očuvanje kulturnih dobara nužni kako bismo mi, ali i naši potomci, mogli uživati u umjetninama koje su ostavile generacije prije nas. Kao studentica prve godine veseli se učenju i razvijanju novih vještina koje će jednog dana primjenjivati u očuvanju našeg kulturnog blaga.

Ana Šapina dolazi iz Novog Travnika (BiH), gdje je završila opću gimnaziju. Već je u osnovnoj školi znala da će studirati nešto u vezi likovne umjetnosti. Za studij konzervacije-restauracije doznala je od profesora koji joj je u gimnaziji predavao Likovnu umjetnost, a i sam je po struci bio restaurator. Na upis ju je potaknulo nekoliko stvari: ljubav prema likovnoj umjetnosti, zanimanje za prirodne znanosti te spoznaja o važnosti zaštite kulturne baštine. Kraj iz kojega dolazi bogat je kulturnim dobrima, no zajednica ne prepoznaje njihov značaj pa su izložena propadanju. Ana kaže da ju je do sada najviše zanimala restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva, no kako se upoznaje s drugim specijalističkim područjima, kaže da će joj biti teško opredijeliti se samo za jedno. Želja joj je doprinijeti očuvanju i obnovi kulturne baštine, prvenstveno one zanemarene.

Nađa Šperac završila je Školu likovnih umjetnosti, smjer fotografski dizajner. Za studij konzervacije-restauracije doznala je od prijateljice koja je specijalizirala konzervaciju-restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva, ali i od majke koju je restauracija oduvijek zanimala. Nađa potječe iz stare obitelji Šperac te čuvene korčulanske plemićke familije Arneri. Kako je cijeli život okružena umjetninama, zarana je naučila cijeniti baštinu. Od studijskog programa očekuje da je nauči kako zaštititi i očuvati spomenike kojima se toliko divimo te kako njegovati stare tradicije i običaje.

Tina Tomšič rođena je u Splitu, ali se u ranom djetinjstvu s obitelji preselila na Brač. Pored likovne umjetnosti, Tinini interesi obuhvaćaju glazbu pa je uz Turističko-ugostiteljsku školu završila i Srednju glazbenu školu Josipa Hatzea (gitara). Umjetnost ju je zanimala od djetinjstva, a i obiteljski je uz nju vezana. Svi u njenoj obitelji su umjetnici; imaju čak i jednog restauratora! Ljubav prema baštini na nju je prenijela majka koja radi kao turistički vodič. Tina je od ranoga djetinjstva s njom obilazila kulturne spomenike Dalmacije. U svijet umjetnosti, pak, uvela ju je obitelj. Ljubav prema baštini s jedne strane te umjetnost i restauracija kao obiteljski ‘zanati’ s druge, učinili su studij konzervacije-restauracije logičnim izborom. Iako je do sada pomagala u konzervatorsko-restauratorskom zahvatu na jednoj drvenoj oltarnoj skulpturi, kaže da će se ipak opredijeliti za specijalizaciju iz kamena, jer se njena obitelj bavi kamenom i živi na kamenu.

Još kao dijete, Emilija Vranković jako je voljela slikanje. Radila je vlastite slike i kopirala one iz bajki i slikovnica. Kada su je roditelji pitali koju bi srednju školu željela upisati, odgovorila im je da samo želi crtati. U tren su iščezli majčini snovi o ekonomskoj školi i očeve maštarije o gimnaziji! Emilija je pohađala Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer slikarstvo. S restauracijom se upoznala u trećem razredu u sklopu istoimenog predmeta. Iako je pokušala upisati studij slikarstva, čini se da joj je restauracija bila suđena. Prije upisa je obavljala praksu u radionici Hrvatskog restauratorskog zavoda u Splitu. Radeći  na skulpturama iz šibenske i trogirske katedrale, stekla je dragocjeno iskustvo. Emilija ističe kako se studij konzervacije-restauracije razlikuje od ostalih programa na Umjetničkoj akademiji, jer jedini objedinjuje znanost i umjetnosti.


Priredila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.