petak, 18. prosinca 2015.

Posjet Crescatu: Što je novo na tržištu konzervatorsko-restauratorskih materijala i opreme?

PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc. art.


Studentica Tina Tomšič i ja nedavno smo posjetile izložbeni salon Crescata, tvrtke s kojom Odsjek za konzervaciju-restauraciju Umjetničke akademije u Splitu već godinama uspješno surađuje. Od Crescata redovito naručujem materijale za preventivnu konzervaciju. Tvrtka posluje vrlo profesionalno: na upite odgovaraju u roku od nekoliko sati, a robu isporučuju vrlo brzo. Vrijedno je spomenuti i to da Crescat svake godine donacijama podupire konferenciju studija konzervacije-restauracije.

Prije nekoliko godina, u okviru terenske nastave iz kolegija Preventivna konzervacija 1, u Crescat sam dovela veliku grupu studenata. Domaćin nam je bio Krešimir Jadro, direktor tvrtke. Gospodin Jadro je studentima održao zanimljivo predavanje o materijalima koji se koriste u preventivnoj konzervaciji. Studenti su mogli pogledati i "opipati" sve materijale. Bilo je to dragocjeno iskustvo!

Gospodin Jadro je i ovaj put bio naš domaćin. Tina i ja zamolile smo ga da nam pokaže nove proizvode u Crescatovoj ponudi.

Bookkeeper, Absorene i Groom/Stick

Većina prizvoda koje Crescat nudi već neko vrijeme dostupna na tržištu, objasnio nam je gospodin Jadro. Ipak, ove su se godine na popisu najprodavanijih proizvoda našli sprej Bookkeeperspužva za suho čišćenje i Groom/Stick.

Bookkeeper se koristi za neutralizaciju papira u ne-vodenoj otopini (tzv. suha neutralizacija). Restauratori papirne građe danas daju prednost tom postupku pred neutralizacijom u vodenoj otopini ("mokra" neutralizacija). S Bookkeeperom sam se prvi put susrela 2012. godine na Međunarodnoj konzervatorsko-restauratorskoj radionici Lopud: kolegica Griet Blanckaert sa Sveučilišta u Antwerpenu koristila ga je za deacidifikaciju platna.

video
Neutralizacija platnenog nositelja slike Čistilište s oltara Gospe od Karmena 
u crkvi Sv. Marije od Špilice na Lopudu (snimljeno 2012. godine)

Spužva za suho čišćenje – Absorene Dry Cleaning Sponge – izrađena je od prirodnog vulkaniziranog kaučuka, a koristi se za suho čišćenje različitih materijala: papira, kože, zidnih slika, štafelajnih slika… Taj je materijal vrlo popularan kod mojih kolega s Instituta za konzervatorsko-restauratorske znanosti Sveučilišta u Kölnu (i oni sudjeluju u Međunarodnoj konzervatorsko-restauratorskoj radionici Lopud).

Groom/Stick je prirodna guma koja se koristi za odstranjivanje prljavštine, prašine, masnoće, grafita i sl. Koristi se za suho čišćenje papira, ali i drugih materijala, primjerice kamena.

Materijali za suho čišćenje: u pozadini se vide Groom/Stick i spužva za suho čišćenje

"Primjećujemo da se u našim institucijama posljednjih godina velika pažnja pridaje kvalitetnoj pohrani predmeta", kazao nam je gospodin Jadro. Crescat, naime, bilježi rast prodaje materijala za izradu zaštitne ambalaže po mjeri, kao i već gotovih tipskih kutija, uložnica i mapa od materijala arhivske kakvoće. "Drago nam je da postoji sve veća svijest koliko zaštitna ambalaža od kemijski stabilnih materijala osigurava i fizičku i kemijsku zaštitu gradiva od prašine, prljavštine, svjetla, štetnih plinova i mehaničkih oštećenja", dodao je.

Trajne arhivske kutije za pohranu različitih materijala: arhivskoga gradiva, tekstilnih predmeta, numizmatičkih zbirki...


Crescatove trajne arhivske kutije koristila sam za pohranu manjih predmeta iz zbirke pokretnih kulturnih dobara crkve Marijina Rođenja u Muću Donjem. Za opremanje kutija koristila sam montažnu pjenu i Tyvek. Više o tom projektu pročitajte ovdje

U Crescatu se može nabaviti sve za pohranu fotografskih materijala. Jako me razveselila vijest da će ta tvrtka početkom iduće godine izdati knjigu o fotografskim tehnikama i čuvanju fotografskih materijala!


Crescat se bavi i opremanjem slika. Lijevo je "obično" staklo, a desno nereflektirajuće staklo UltraVue® koje, osim što je oku gotovo nevidljivo, blokira 70 % ultraljubičastog zračenja

Moj kolega Jure Matijević i ja smo ove godine od Crescata naručili prijenosni digitalni USB mikroskop Dino-Lite s infracrvenom rasvjetom. Koristimo ga za inspekciju štafelajnih slika. Gospodin Jadro mi je kazao da Crescat sada nudi najnoviju liniju Dino-Lite mikroskopa.

Posjet Crescatu Tina i ja smo zaključile zajedničkom fotografijom s našim ljubaznim domaćinom. Strast s kojom gospodin Jadro pristupa svom poslu uvijek me iznova oduševi: to je čovjek koji istinski mari za očuvanje kulturne baštine.


Krešimir Jadro, Sagita Mirjam Sunara i Tina Tomšič (foto: Neven Peko)

četvrtak, 17. prosinca 2015.

Briga o crkvenom ruhu

Uređenje zbirke tekstilnih predmeta u crkvi Marijina Rođenja u Muću Donjem


PIŠU Nikolina Drlje i Mateo Curić (2. godina konzervacije-restauracije)
Ispravila: doc. art. Sagita Mirjam Sunara


Docentica Sagita Mirjam Sunara organizirala je terensku nastavu u crkvi Marijina Rođenja u Muću Donjem. Na teren je povela četvero studenata: Nikolinu Drlje i Matea Curića, autore ovoga teksta, te Jelenu Hudinčec i Silviju Matas. Zadatak je bio evidentirati i urediti zbirku tekstilnih predmeta pohranjenih u sakristiji. Projekt je financiralo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske kroz program zaštite i očuvanja kulturnih dobara.


U okviru terenske nastave koju je organizirala docentica Sagita Mirjam Sunara, trebali smo evidentirati tekstilne predmete pohranjene u sakristiji crkve Marijina Rođenja u Muću Donjem.[1]


Prilikom prvog posjeta crkvi, iz pretrpanog ormara u sakristiji izvadili smo misnice i pluvijale. Izmjerili smo dimenzije svakog predmeta i fotografirali njegovu prednju i stražnju stranu (total i detalje).



Kutak za fotografiranje tekstilnih predmeta


Fotografirali smo sva veća oštećenja

Velike smo predmete morali snimati ispred crkve

O dataciji, materijalu i tehnici izrade predmeta nismo mogli puno toga reći, jer to nije naše specijalističko područje. Podatke smo unosili u dokumentacijske obrasce koje je osmislila naša profesorica. Kako izgleda ispunjeni obrazac, pogledajte ovdje.

Prije vraćanja predmeta u ormar, stare drvene vješalice zamijenili smo tzv. podstavljenim vješalicama. Te smo vješalice izradili na kolegiju Preventivna konzervacija 1. Postupak nije složen: obična se vješalica obloži debelom poliesterskom vunom (Avos) i "obuče" u pamučnu stockinette tkaninu. Više o tome pročitajte ovdje.

U okviru kolegija Preventivna konzervacija 1 izrađivali smo tzv. podstavljene vješalice
(eng.
padded hangers). Skromni nam budžet nije dozvolio da kupimo konzervatorske podstavljene vješalice.

Prije odlaska na teren izradili smo "jastuke" od stockinette tkanine 
s ispunom od poliesterske vune. Jastuke smo koristili za podupiranje kritičnih dijelova 
velikih predmeta (pregibi, mjesta savijanja)

Drugi naš posjet crkvi Marijina Rođenja u Muću Donjem uključivao je nekoliko aktivnosti: popisali smo stole i velume, fotografirali burse, prišili pamučne trakice s inventarnim oznakama na misnice.




Ispraznili smo i očistili dva ormara. U jednom su se nalazile kante, metle i sredstva za čišćenje. Taj je ormar, zbog velikih dimenzija, bio idealan za pohranu tekstilnih predmeta! Predmete iz tog ormara premjestili smo na drugo mjesto (sredstva za čišćenje nipošto se ne smiju držati blizu umjetnina). Ormar smo zatim dezinficirali smjesom etanola i vode.


Naša je nastavnica za to vrijeme pokušavala očistiti gornju plohu nebnice koja je, kako se na prvi pogled čini, impregnirana voskom. Na cijeloj se površini uočavaju sitne točkice sive boje. Pomislili smo da se radi o gljivicama.


Pluvijale i misnice s pripadajućim stolama pohranili smo u očišćeni ormar. Poredali smo ih prema inventarnom broju.

Misnice su sada uredno složene u većem ormaru. 
S ormara smo makli teške predmete, jer se gornja ploča iskrivila

Manje predmete – velume, burse i jedan ovratnik – umotali smo u beskiselinski "svileni" papir i pohranili u ladičar. Ovratnik je pritom dobio "uložak" od poliesterske vune.



Velike predmete – plašt i nebnicu – uredno smo složili. Pod pregibe smo umetnuli "jastuke" od stockinette tkanine s ispunom od poliesterske vune. Predmete smo omotali polietilenskom tkaninom (Tyvek) i spremili na dno ormara.



Zajednička fotografija s don Ivanom Barišićem, župnikom župe Donji Muć

Šećer na kraju: kao znak zahvalnosti za dobro obavljen posao, don Ivan Barišić, župnik župe Donji Muć, poklonio nam je dvije teglice svoga meda.


- - -

Bilješke
[1] Na web-stranici Ministarstva kulture pročitajte članak o metodologiji evidentiranja pokretne kulturne baštine. Terenski dio posla uključuje popisivanje predmeta. Svaki predmet treba identificirati, izmjeriti i datirati. Treba utvrditi tehniku njegove izrade, opisati mu izgled i zatečeno stanje. Dakako, treba ga i fotografirati.


ZAHVALE
Zahvaljujemo konzervatorici Katarini Cvitanić što nam je pomogla identificirati neke tekstilne predmete.

nedjelja, 7. lipnja 2015.

Uzroci propadanja i oštećenja

PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc. art.


Da bismo znali kako spriječiti, zaustaviti ili usporiti propadanje kulturne baštine, moramo poznavati uzroke propadanja i mehanizme njihova djelovanja. Dakako, moramo poznavati i prirodu materijala od kojih je kulturno dobro načinjeno.

Zamolila sam studente da nabroje sve uzroke propadanja i oštećenja kojih se mogu sjetiti. Evo što se našlo na njihovu popisu: poplava, sunce, čovjek, atmosferilije, tsunami, rat, zanemarivanje, pogrešni/nekvalitetni materijali, životinje, prašina, sol, prirodne katastrofe, abrazija, oborine, potres, požar, temperatura, vjetar, biljke, plinoviti onečišćivači u atmosferi.


Pokušali smo grupirati te uzroke u određene kategorije. U jednu smo kategoriju svrstali uzroke propadanja vezane uz prirodu, i to one koji imaju brzo/trenutno djelovanje: tsunami, potres, požar, poplava. Druga je kategorija također bila vezana uz prirodu/okoliš, ali je djelovanje uzročnika sporo i kumulativno: sunce, neprikladna temperatura, atmosferilije (plinoviti onečišćivači i oborine), vjetar, biljke, životinje i sol. U trećoj su se kategoriji našli rat, zanemarivanje, pogrešni/nekvalitetni materijali, abrazija i prašina, odnosno sve ono što vezujemo uz ljudsko djelovanje.



Uzorci propadanja i oštećenja: podjela

Uzroci propadanja i oštećenja mogu se podijeliti na unutarnje i vanjske. Unutarnji uzroci propadanja sadržani su u materijalu, a odnose se na njegovu (u)gradnju, obradu ili upotrebu. Uzroci mogu biti sadržani i u okolišu, u kojem slučaju govorimo o vanjskim uzrocima propadanja i oštećenja.

Vanjski uzroci propadanja mogu biti vezani uz prirodu ili uz čovjeka. Unutar tih dviju kategorija postoje dvije potkategorije koje su vezane uz brzinu djelovanja uzroka propadanja. Neki uzroci, naime, imaju brzo ili trenutno djelovanje i drastične posljedice, npr. poplava, dok drugi djeluju sporo i kumulativno, npr. vjetar. Kategorizacija uzroka propadanja vezanih uz djelovanje čovjeka je još složenija, jer se unutar svake potkategorije uzroci mogu podijeliti na javne i profesionalne. Evo kako, u konačnici, izgleda podjela prirodnih i ljudskih uzročnika propadanja:



Primjeri

Za domaću zadaću, studenti su trebali odabrati nekoliko uzroka propadanja i na Internetu pronaći primjere koje ih ilustriraju.

Josip Pašalić je odabrao vandalizam, i pokazao primjer jednog spomenika u Bugarskoj koji je prebojan i išaran grafitima (autor fotografije: Ignat Ignev, fotografija je preuzeta s web-stranice The Moscow Timesa)

Jelena Hudinčec je odabrala zanimljiv primjer: eolsku eroziju, odnosno eroziju nastalu djelovanjem vjetra, u ovom slučaju u kombinaciji s pustinjskim pijeskom. "Radi se o abrazivnom djelovanju sedimenta (pustinjskog pijeska) pod utjecajem mehaničkih sila vjetra", objasnila je Jelena. "Eolska erozija ima sporo i kumulativno djelovanje. S vremenom će trošenje materijala od kojega je sfinga izrađena postati još izraženije." (izvor)

Iz Egipta dolazi i ova fotografija koja izvrsno ilustrira prijetnju koju galopirajući urbanizam predstavlja za kulturnu baštinu. "Nezaustavljiva gradnja je prekrila, zatrpala, velik broj arheoloških lokaliteta", upozorava Jure Balić (izvor)

Nedavno je svijet obišao snimak koji prikazuje pripadnike terorističke organizacije ISIS u njihovom razaračkom pohodu na muzej u Mosulu. "Uništavanje kulturnih dobara je najgori čin nepoštivanja prema nekom narodu ili kulturi", ističe Dominika Dominika Kristiana Pavlov. "Štete nanesene u ratu su često nepopravljive. U ovako ekstremnim situacijama nemoguće je osigurati stopostotnu zaštitu bilo kojeg kulturnog dobra." Primjer koji je Dominika odabrala odnosi se na rat, ali i na fanatizam (slika je preuzeta s web-stranice National Posta)

Mateo Curić je odabrao primjer iz svoga kraja: utvrdu Norinska Kula kao primjer kulturnoga dobra koje propada zbog ljudskog nemara. U Uvodu u konzerviranje kulturnog nasljeđa, Bernard Feilden kaže da se zanemarivanje organiziranja redovitih pregleda i preventivnog održavanja kulturne baštine može označiti kao namjerno uništavanje.(!) (Izvor)

O biljkama kao uzročnicima propadanja kulturnih dobara odlučila je pisati Silvija Matas. "Biljka penjačica je obgrlila građevinu i svojim korijenjem razara zidove." (Fotografija je preuzeta s bloga The Solipsist)

Potres katastrofalnih razmjera zadesio je 1667. godine Dubrovnik. Nakon potresa slijedio je požar praćen razornim plimnim valom. Porušeni grad bio je prepušten pljačkašima. Nikolina Drlje i Vinko Lipanović podsjetili su nas da potres djeluje po horizontalnom pravcu i dovodi do velikih oštećenja konstukcija, jer one nose vertikalna opterećenja. "Potres je iznimno opasan, jer poslije može doći do požara i plimnih valova."  (Slika je preuzeta s portala Glas Grada)

Lucija Jurlin je odabrala primjer poplava. "Venecija je poznata po učestalim poplavama. Fenomen acqua alta karakterističan je za jesenski i zimski period u tom gradu. Prema statistici, razina morske vode u Veneciji bude iznimno visoka jednom u tri godine", kaže Lucija. Treba imati na umu da su poplave u Veneciji povezane s podizanjem razine mora (plimom), a to je prirodni fenomen koji ne treba brkati s poplavom uzrokovanom izlijevanjem rijeke iz korita zbog obilnih padalina ili otapanja snijega (fotografija je preuzeta s portala boston.com)

ponedjeljak, 1. lipnja 2015.

Što je preventivna konzervacija?

UVOD Sagita Mirjam Sunara, doc.
Ispravak tekstova koje su pisali studenti: S. M. Sunara
Fotografije: S. M. Sunara


Studenti prve godine u ljetnome semestru slušaju kolegij Preventivna konzervacija 1. Na početku ih obično zamolim da na jednom primjeru objasne što je to preventivna konzervacija, odnosno da mi daju primjer djelovanja koje možemo nazvati preventivnim konzerviranjem. Evo nekoliko odgovora.


Silvija Matas: Električne lampice umjesto voštanih svijeća

Iako se na prvi pogled tako ne čini, predmetima koji se nalaze u crkvi – slikama, kipovima i dr. – prijete brojne opasnosti. O čemu se radi?

Uzmimo za primjer voštane svijeće koje se pale na oltarima: svećenici i župljani zaduženi za čišćenje i ukrašavanje crkve najčešće nisu svjesni da voštanice predstavljaju veliku opasnost za predmete koji se nalaze u njihovoj blizini. Voštane svijeće mogu nagoriti boju pa čak i zapaliti sliku ili drvenu skulpturu. Ne treba zaboraviti ni vosak: kapi rastaljenog voska mogu dospjeti na sliku, njezin ukrasni okvir ili skulpturu koja krasi oltar, i hlađenjem se skrutiti na površini predmeta. Iako se vosak mehanički lako skida, na površini će ostati mrlja, jer vosak prodire u strukturu materijala.

Kako spriječiti takva oštećenja? Vrlo jednostavno: voštane svijeće bi trebalo držati na sigurnoj udaljenosti od umjetnina ili, još bolje, zamijeniti ih električnim lampicama.


Nikolina Drlje: Staklo kao zaštita

U sklopu kolegija o metodama istraživanja i dokumentiranja, prošli smo semestar popisivali pokretni inventar crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem. Crkva se nalazi tik do ceste. Na zid koji je dijeli od prometnice postavljena je plitka kamena niša u kojoj se čuva drvena obojena skulpturica Srca Isusova. 

Kamena niša u kojoj se čuva skulptura (snimljeno 2009. godine)

Studenti konzervacije-restauracije su sudjelovali
u konzervatorskim radovima (snimljeno 2009. godine)

Podljepljivanje slikanog sloja (snimljeno 2009. godine).
Da ne bude zabune, podljepljivanje ne spada u preventivnu konzervaciju

Kada padne kiša, automobili koji tuda prolaze prskaju prljavu vodu na skulpturu. Budući da je niša jako plitka, kišne kapi također padaju po skulpturi. Nažalost, situacija nije puno bolja ni za suhih dana: automobili podižu prašinu, prašina upada u nišu i taloži se na površini skulpture.

Srećom, župnik i mještani dosjetili su se da bi bilo dobro zatvoriti otvor niše staklom. To će barem malo produljiti životni vijek skulpturice, jer voda i prašina više ne upadaju unutra.

Nažalost, time nije riješen problem loših mikroklimatskih uvjeta u niši. Najsretnije bi rješenje bilo da se skulptura prenese u crkvu, a na njeno mjesto stavi kopija izrađena od nekog materijala koji je otporniji na djelovanje atmosferilija. 


Dominika Kristiana Pavlov: Izmještanje

Nama u Dalmaciji dobro je poznato da soli predstavljaju velik problem u očuvanju kamenih građevina i skulptura. Kamen koji je kontaminiran solima ljuska se i raspucava, a površina kamena praškasto se osipa.  

Ako takav problem uočimo na građevini, primjerice na nekoj kući koja se nalazi uz more, ne možemo puno toga učiniti. Ako se, pak, radi o skulpturi koja je postavljena negdje uz more, i na koju sol dospijeva prskanjem ili nošena vjetrom, nešto se ipak može poduzeti: skulptura se može premjestiti na drugu lokaciju ili prenijeti u zatvoreni prostor, primjerice u muzej. 

Ipak, nije dovoljno samo premjestiti skulpturu na zaštićeno mjesto: iz kamena treba izvući nakupljene soli, jer će one i dalje kristalizirati u njegovim porama i razarati ga. Postupak ekstrakcije soli iz kamena naziva se desalinizacija, a može se izvesti na nekoliko načina. Najjednostavniji način je potapanje predmeta (u ovom slučaju skulpture) u bazen sa slatkom vodom, i opetovano mijenjanje vode sve dok se soli ne odstrane iz kamena. Taj zahvat, međutim, ne spada u preventivnu konzervaciju: to bi bilo konzerviranje.


Kako su prije tri godine na ovo pitanje odgovorili tadašnji brucoši, možete pročitati ovdje.

Poklopac od Tyveka

Slikovni prikazi: Katarina Cvrlje
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara, doc.


Kutija bez poklopca dobila je poklopac! Studentice Katarina Cvrlje i Martina Bilobrk osmislile su i izradile poklopac od Tyveka s rubom ojačanim pamučnom trakom.



Kutija s poklopcem

Rub ojačan pamučnom trakom