Priče iz muzeja

UVOD Sagita Mirjam Sunara, doc.


Moja kolegica Valentina Ljubić sredinom ožujka studentima je organizirala stručno putovanje u Zagreb. Studenti su imali priliku posjetiti Arheološki muzej, Povijesni muzej, Muzej suvremene umjetnosti, Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu, Muzej za umjetnost i obrt te Etnografski muzej. Kroz stalni postav, restauratorske radionice i depoe vodili su ih muzejski kustosi i restauratori. Zamolila sam studente da fotografiraju i opišu jedan primjer preventivne zaštite muzejskih zbirki. Studenti koji su propustili studijsko putovanje trebali su opisati jedan primjer iz splitskih muzeja. Njihovi odgovori bili su vrlo zanimljivi.

Dominik Rajčević: Kako sačuvati umjetničko djelo?

Umjetnina o kojoj je riječ dio je stalnoga postava Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Autor je Aleksandar Srnec, umjetnik koji je preminuo 2010. godine. Ako se djelo ošteti, restaurirat će se bez njegovog dopuštenja i suradnje. To znači da nikad nećemo biti posve sigurni je li naš pristup bio ispravan, te jesmo li umjetninu restaurirali u skladu s umjetnikovim željama.

Skulptura se nalazi u dnu mračnog "tunela". Izrađena je od metalnih dijelova koji se rotiraju u različitim smjerovima. Skulpturu pokreće elektromotor. Ako bi elektromotor bio u pogonu cijeli dan, odnosno tijekom radnog vremena muzeja, vrlo brzo došlo bi do kvara. Muzejski restauratori najprije su htjeli postaviti sklopku kojom će posjetitelj sam pokrenuti umjetninu. Zaključili su da je bolje postaviti senzor koji će reagirati na pokret i paliti elektromotor kad se posjetitelj približi skulpturi. To je rješenje diskretnije.

Ivana Vukadin: Stupići s užetom

Galerije, muzeji, dvorane i razni drugi izložbeni prostori mjesta su u kojima se izlažu umjetnine, no one se često nađu na meti upravo onih koji u njima najviše uživaju, ali ih iz nepažnje ili neznanja dovode u opasnost od oštećenja.

Prirodan nagon svakog čovjeka je da okolinu doživi koristeći što više osjetila, no to se teško uklapa u muzejski bonton. Disanje, kihanje u neposrednoj blizini objekta ili dodirivanje njegove površine mogu otvoriti put kasnijim ozbiljnim oštećenjima, a posebnu kategoriju čini vandalizam. Možda se i sami prepoznamo u ulozi promatrača koji, u iskušenju, proučavajući tkanje nekog odjevnog predmeta, fino isklesanu površinu kamena ili pak gladak hladan metal lijevane skulpture, možda i pastoznim potezima naslikanu štafelajnu sliku, napeto iščekuje trenutak kada će kustos izići iz prostorije da može opipati i osjetiti materijal.

Na žalost i razočaranje takvih i sličnih znatiželjnika, danas je uobičajeno da se između gledatelja i predmeta nađu zaštitno staklo ili stupići s užetom. Gledatelji koji stoje u redu odijeljeni od umjetnine stupićima i užetom već su dobro poznat prizor i vjerojatno su jedna od najstarijih metoda preventivne konzervacije.

Josipa Marić: Fizička zaštita muzejskih predmeta

I čovjek se ubraja u uzročnike oštećenja umjetnina. Štetno djelovanje ljudi ne događa se samo "na otvorenom", tamo gdje nema nadzora, već i muzejskim zgradama. Kako spriječiti vandalizam? Najjednostavnije rješenje je angažiranje zaštitara.

Zaštitari štite ljude i imovinu od požara, razbojstava i drugih oštećenja. Prvi reagiraju na uzbunu i prvi su na mjestu incidenta. Dužnosti zaštitara variraju prema veličini građevine, njezinoj iskorištenosti te osvjetljenosti. Zaštitari provjeravaju prozore, vrata, svjetla, aparate za gašenje požara, alarmne sustave, pakete koji ulaze, sprečavaju krađe i slično. Njihov posao može biti vrlo opasan pa često nose uniforme i pancir prsluke.

Maja Đelalija: UV-filtri u obliku folija

Prozori na prvom katu splitske Galerije umjetnina, oni koji gledaju na unutrašnje dvorište, nemaju kapke. Kao svjetlosna i toplinska barijera, na prozorska je stakla postavljena folija 3M Night vision 25. Ista je folija postavljena na ulazna i izlazna vrata izložbenog prostora u prizemlju te na stakleni dio krova biblioteke. Stavljanjem UV-filtera u obliku folija na prozorska stakla značajno se smanjuje količina UV-zračenja u dnevnom svjetlu.

Na tržištu se mogu naći žute, blago smeđe i kristalno prozirne folije. Samoljepljive su i lake za postavljenje, a prozirnost im je zadovoljavajuća. Budući da im apsorpcijska moć vremenom opada, treba ih redovito provjeravati (svakih 3 do 5 godina) te, prema potrebi, mijenjati.

Mateja Novaković: Kutije od beskiselinskog kartona

Bijele kutije umotane u foliju, koje vidimo na gornjoj fotografiji, izrađene su od beskiselinskog kartona. Takve smo kutije vidjeli u nekoliko zagrebačkih muzeja, a najviše u Arheološkom muzeju. U deopu tog muzeja većina predmeta pohranjena je u kutije od beskiselinskog kartona.

U običnom kartonskom papiru, ali i drugim materijalima koji se ponekad koriste za pakiranje predmeta, nalaze se kiseline koje mogu štetno djelovati na predmet. Arheološki predmeti mogu biti vrlo osjetljivi na djelovanje kiselina. U Arheološkom muzeju u Zagrebu svaki je predmet spremljen u zasebnu kutiju od beskiselinskog kartona pa predmeti nisu u dodiru ni sa jednim drugim materijalom.

Kutije s predmetima pohranjene su na posebno dizajnirane pomične police. Prilikom pomicanja polica, kutije ostaju na mjestu, čime su predmeti zaštićeni od mehaničkih oštećenja.

Filipa Sršen: Ormari za pohranu arhivskih materijala

Prije posjeta Etnografskom muzeju u Zagrebu mislila sam da se samo oružje čuva u velikim ormarima nalik na sef. Tamo sam doznala da se u "ormarima-sefovima" čuva i arhivski materijal. Neki od dokumenata u ormaru koji vidite na slici imaju veliku povijesnu vrijednost pa ih treba zaštiti od krađe, poplave, požara i prirodnih katastrofa poput potresa, zatim od vlage, svjetla i raznih nametnika. Može li željezni ormar pružiti dovoljnu zaštitu? Odgovor je: da.

Dimenizije ormara u Etnografskom muzeju iznose 200 (v) × 120 (š) × 40 cm (d). Ormar je izrađen od željeza i ojačan čelikom. Visina polica može se prilagođavati. Sve su površine plastificirane. U slučaju požara, takav završni premaz otporniji je od boja na uljnoj bazi. Plastika sprečava nastajanje korozije. Elastična je, tvrda i otporna na habanje.

Regulacija vlage i temperature provodi se u prostoriji u kojoj se ormar nalazi. Mikroklimatski uvjeti mogu se regulirati i u ormaru, budući da je on znatno hladniji od prostorije. Ormar se ne može otvoriti bez ključeva, zbog čega ga zovu sefom. U slučaju potresa ne može se razbiti. S obzirom da je otporan na visoke temperature, materijali koji se u njemu nalaze u slučaju požara sigurni su najmanje dva sata.