Popisivanje pokretnog inventara crkve sv. Ilije u Kozici

PIŠE Frances Dragičević

Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.

Fotografije: Ivan Alduk, Sagita Mirjam Sunara

U sklopu kolegija Preventivna konzervacija 1 sredinom mjeseca travnja posjetili smo crkvu sv. Ilije u Kozici. Cilj je bio popisati pokretni inventar crkve. Cjelodnevnu terensku nastavu organizirala je docentica Sagita Mirjam Sunara u suradnji s Ivanom Aldukom, pročelnikom Konzervatorskog odjela u Imotskom, i njegovom kolegicom Katarinom Cvitanić. S nama je na teren pošla Nataša Treursić, apsolventica na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku. Nataša specijalizira konzerviranje i restauriranje papira. Njezin je zadatak bio pregledati knjige koje se čuvaju u crkvi.

Iz Splita smo krenuli rano ujutro, dobro raspoloženi. Nakon sat i po ugodne vožnje, uz oblačno nebo i povremene pljuskove, pod velikim brdom s lijeve strane autoceste ugledali smo malu kamenu građevinu okruženu čempresima i hrastovima: to je župna crkva sv. Ilije, sagrađena između 1765. i 1785. godine. Krajem devedesetih godina uz crkvu je podignut betonski zvonik koji jako nagrđuje njezin izgled.

Konzervatori Ivan Alduk i Katarina Cvitanić pred crkvom su nam održali kratko predavanje o povijesti tog lokaliteta. Nakon toga nam je profesorica Sunara objasnila što je naš zadatak. Trebali smo opisati i fotografirati predmete koji se nalaze u crkvi, a zatim izraditi smjernice za njihovo čuvanje, tj. pohranu.

Unutrašnjost crkve sv. Ilije u Kozici

Moja kolegica Filipa Sršen bila je zadužena za popisivanje tekstilnih predmeta. Pročitajte zanimljiv članak o problematici očuvanja starog crkvenog ruha.

Svaki je predmet trebalo fotografirati

Zasukali smo rukave svojih bijelih kuta i prionuli poslu. U crkvi ima različitih predmeta: zastava koje se nose u procesijama, kaleža, pokaznica, liturgijskih knjiga, svijećnjaka, svećeničkog ruha, oslikanih drvenih skulptura... Ti su predmeti izrađeni od različitih materijala: tekstil, metal, papir, drvo... Profesorica Sunara je svakom studentu dodijelila nekoliko umjetnina koje će fotografirati, te opisati njihov izgled i očuvanost.

Za fotografiranje su bili zaduženi Ivan Alduk i profesorica Sunara. Iz crkve su iznijeli jednu drvenu klupu i postavili je uz zid. Izabrali su onu stranu crkve koja nije izložena suncu. Na zid su potom zalijepili komad tvrdog sivkastog papira. Papir je "padao" preko klupe, a služio im je kao pozadina za fotografiranje.

Konzervatori su nam pomagali kod opisivanja i davali vrijedne savjete. Na metalnim predmetima (pokaznice, kandila, kaleži i sl.) tražili smo žigove; preko njih se mogu identificirati radionice koje su proizvele predmete. Budući da smo do sada uglavnom učili kako se opisuju štafelajne slike i drvene skulpture, trebalo je savladati rječnik pojmova koji se koriste pri opisivanju liturgijskog posuđa i ruha. Kalež se, primjerice, sastoji od čaše, čvora (nodus) i podnožja, dok se svijećnjak sastoji od nogu, postolja, čvora (čvorova), prstenova, košarice, tanjurića i šiljka. Kod tekstilnih je predmeta osobito izazovno bilo odrediti materijale od kojih su načinjeni, kao i tehnike ukrašavanja: broširanje, apliciranje...

Žigovi na srebrnom kaležu

Ja sam trebala opisati četiri predmeta: drvenu oslikanu skulpturu svete Marije s lijevog bočnog oltara i tri procesijske zastave. Jedna od njih, s prikazom sv. Ilije na jednoj i Presvetog sakramenta na drugoj strani, bila je osobito oštećena. Izvukli smo je iz ormarića koji se nalazi uz desni zid crkve. Bila je jako zgužvana i na više mjesta pokidana. Slike su izvedene u tehnici ulja na platnu.

Iako smo svaki predmet trebali vratiti na mjesto na kojem smo ga našli, profesorica Sunara je odlučila da ćemo tu zastavu drugačije pohraniti kako bismo spriječili njeno daljnje oštećivanje.

Opisivanje skulpture Sv. Marije

Kako se čuvaju predmeti od tekstila

Kod tekstilnih je predmeta jako važno odabrati pravilan način pohrane i kontrolirati uvjete u kojima se čuvaju. Tekstil je vrlo osjetljiv na (jako) svjetlo, vlagu i insekte. Tekstilne predmete treba zaštititi od prašine. Ne bi se smjeli čuvati s metalnim predmetima, jer ih korozivni produkti mogu onečistiti.

Način na koji će se tekstilni predmet pohraniti ovisi o vrsti tkanine, dimenzijama predmeta i stupnju oštećenja. Tekstilni se predmeti mogu vješati, polagati horizontalno u ladičare i kutije ili, pak, namatati na kartonske valjke ili čvrste plastične cijevi [1]. U tom je slučaju poželjno da valjak ili cijev ima što veći promjer da se vlakna ne bi lomila ili, ako je predmet oslikan, da slikani sloj ne bi raspucao.

Zastava s prikazom svetog Ilije i Presvetog sakramenta

Budući da je cilj naše terenske nastave bilo popisivanje predmeta u crkvi, nismo ponijeli materijale za pakiranje i pohranu: trebalo je improvizirati. Profesorica Sunara uzela je veliki komad bugačice koji nam je služio kao podloga za fotografiranje tekstilnih predmeta. Bugačicu je "smotala" u valjak, a krajeve pričvrstila papirnom ljepljivom trakom. Unutrašnjost valjka ispunili smo zgužvanim kartonskim papirom, da bi zadržao svoj oblik. Zastavu smo zatim pažljivo namotali na valjak i omotali Melinex folijom. Folije smo imali tek toliko da možemo omotati zastavu; da smo pri ruci imali više materijala, omotali bismo i valjak. Na foliju smo zalijepili natpis "Ne diraj, oštećeno", u nadi da ćemo tako predmet zaštititi od nesavjesnog rukovanja. Valjak sa zastavom pohranili smo u tamni, suhi kutak crkvenoga kora. Tu će čekati svoj red za konzerviranje i restauriranje.

Zastava je omotana oko valjka koji smo izradili od velikog komada bugačice

Cjelodnevno druženje s imotskim konzervatorima zaključili smo zajedničkom fotografijom ispred ulaza u crkvu sv. Ilije. S nestrpljenjem čekamo nove radne pothvate!

- - -

Bilješke

[1] NORTON, Ruth E, Storage and Display of Textiles (For Museum in South East-East Asia), str. 6-7