CSI tim 2014.


Stoje (slijeva nadesno): Martina Bilobrk, Jelena Petričević, Bernarda Đurić, Katarina Cvrlje, Zrinka Vukorepa, Đana Šimunović, Dora Blažević. U donjem redu: Oliver Molnar, Tina Jerković, Nikolina Lovrić


Martina Bilobrk je rođena 1994. godine u Splitu. Budući da je odmalena pokazivala interes za likovnu umjetnost, ne čudi što je nakon osmogodišnje škole upisala Školu likovnih umjetnosti. Izabrala je smjer slikarski dizajn. Za konzervaciju-restauraciju počela se zanimati u trećem razredu srednje škole, nakon što se upoznala s istoimenim predmetom. Premda su učenici u sklopu toga predmeta radili samo kopije starih majstora, on je ipak pobudio Martinin interes i potaknuo je da počne istraživati o konzervatorsko-restauratorskoj struci. Zaključila je da je to pravi posao za nju! U slobodno vrijeme Martina voli čitati, amaterski se bavi pisanjem, svira klavir i slika. Donedavno je pohađala dramsku sekciju.

Svoje djetinjstvo Dora Blažević provela je u Velikoj, mjestu koje se nalazi 12 km sjeverno od Požege. Tamo je vidjela brojne primjere propadanja kulturne baštine, ali i brojne konzervatorsko-restauratorske zahvate. Uz veliku podršku roditelja i nastavnice likovne kulture, Dora je upisala u Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Osijeku. Godine 2010. prvi se put susrela s predmetima Restauracija i Slikarska tehnologija, a nastavnici su je potaknuli da posjeti Hrvatski restauratorski zavod – Restauratorski odjel u Osijeku. U četvrtom razredu srednje škole prvi put je vidjela kako se pozlaćuju drveni ukrasni okviri. U tome je, kaže, pronašla "ono nešto". Nakon nekoliko samoinicijativnih posjeta HRZ-u, Dora je zaključila da bi joj restauracija mogla biti životni poziv. U toj joj je odluci uvelike pomogla restauratorica Svetlana Schmidt koja ju je uvela u priču o restauriranju štafelajnih slika.

Katarina Cvrlje rođena je i odrasla u Splitu. Roditelji su je od ranoga djetinjstva vodili na izložbe i u muzeje, gdje se postupno upoznavala s bogatom kulturnom baštinom ovog kraja. S pojmom restauracije, kaže, susrela se prije mnogo godina u Arheološkom muzeju u Splitu, ali je bila premlada da shvati o čemu se radi. Godine 2013. s odličnim je uspjehom završila Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer slikarski dizajner. Iste godine upisuje studij konzervacije-restauracije pri Umjetničkoj akademiji; taj joj je studij bio prvi i jedini izbor. "Tijekom srednjoškolskog obrazovanja dobila sam jasniji uvid u posao restauratora i svega što on obuhvaća, a to mi je pomoglo da se odlučim za ovaj studij," objašnjava. Vjeruje da će rad na umjetninama nadahnuti i njezino vlastito kreativno izražavanje. Nakon što je u rodnome gradu završila osnovnu i srednju školu, velika joj je želja da ode u inozemstvo i tamo dodatno obogati svoje znanje i iskustvo.

Bernarda Đurić dolazi iz Slavonije, iz malog mjesta Cernik pokraj Nove Gradiške. Od djetinjstva se zanima za umjetnost. Potkraj osnovne škole ozbiljnije je počela razmišljati o umjetničkom školovanju. Odlučila je upisati Školu primijenjene umijetnosti i dizajna u Zadru, gdje se opredijelila za smjer grafički dizajner. Za konzervaciju-restauraciju zainteresirala se 2011. godine, dok je radila na jednom projektu za školu. Tada je upoznala studenticu konzervacije-restauracije koja je u njoj pobudila želju da upiše taj studij. Nakon diplome, Bernarda se želi vratiti u svoj rodni kraj i raditi na očuvanju kulturne baštine Slavonije.

Tina Jerković rođena je 1991. godine na otoku Braču. Živi u Nerežišćima okružena stvarateljima, ljudima koji mare za umjetnost, pa je već od ranoga djetinjstva počela pokazivati veliko zanimanje za nju. Nakon završene srednje Ekonomsko-birotehničke škole u Splitu, Tina je nastavila svoje obrazovanje na Sveučilišnom odjelu za stručne studije, gdje je nedavno diplomirala i upisala specijalizaciju. Premda je na tom studiju postigla dobre rezultate, odlučila se za upis na Umjetničku akademiju, studij konzervacije-restauracije, vođena željom da sudjeluje u očuvanju bogate povijesti ovog područja. Zanimaju je konzervacija-restauracija arheološke baštine i konzervacija-restauracija zidnih slika i mozaika. "Nadam se da će ovaj studij ispuniti moja očekivanja i da ću biti uspješna u struci za koju sam se opredijelila," ističe Tina.

Nikolina Lovrić je završila Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer industrijski dizajn. Studij konzervacije-restauracije upisala je iz drugog pokušaja. Prvu praktičnu poduku iz konzervacije-restauracije stekla je u privatnoj restauratorskoj radionici, gdje je radila na dijelovima drvenog oslikanog baroknog oltara. Pripremajući se za ovogodišnji prijemni ispit, pratila je studente viših godina na terenskoj nastavi u Muću Donjem; tu je proširila svoje znanje o preventivnoj zaštiti sakralnih zbirki. Nikolina rado provodi vrijeme s prijateljima, pleše, slika, bavi se fotografijom. Uz to je uključena u udruge koje skrbe o napuštenim životinjama.

Oliver Molnar završio je osnovnu školu u Klisu. Nakon toga upisuje Školu likovnih umjetnosti u Splitu, smjer kiparski dizajn. Od malih je nogu pokazivao zanimanje za umjetnost, a za restauriranje ga je u srednjoj školi zainteresirao profesor Miroslav Radeljak, akademski grafičar i keramičar. Na pitanje kako se odlučio za upis na studij konzervacije-restauracije, Oliver odgovara: "Veliku je ulogu igrala ljubav prema starinama, obnavljanju i očuvanju umjetnina." Kaže da ga osobito privlači konzervacija-restauracija kamena.

Đana Šimunović dolazi iz malog mjesta Dračevica na otoku Braču. Ljubav prema umjetnosti presudila je da upiše Školu likovnih umjetnosti u Splitu, gdje se odlučila za smjer grafički dizajn. Nakon završene srednje škole, znala je da će se njeno daljnje obrazovanje nastaviti na Umjetničkoj akademiji u Splitu. U početku nije bila najbolje upoznata sa smjerom konzervacija-restauracija, ali joj se, uz preporuku prijatelja, i ta mogućnost otvorila. Pažljivo razmotrivši sve opcije, Đana je zaključila da svoju budućnost vidi upravo u konzervatorsko-restauratorskoj struci. Kaže da je osobito privlači očuvanje arheološke baštine i nada se da će biti uspješan student.

Jelena Petričević završila je Školu za dizajn, grafiku i održivu gradnju Split, smjer dizajner keramike. Dugo je znala da želi nastaviti školovanje na Umjetničkoj akademiji, ali nije bila sigurna koji studij odabrati. U četvrtom razredu srednje škole doznala je za studij konzervacije-restauracije; odmah je znala da je to ono čime se u životu želi baviti. Prošle godine nije položila prijemni ispit, no to je nije pokolebalo; ove se godine vratila s još više volje i znanja, čvrsta u svojoj odluci da upiše ovaj studij. Konzervaciju-restauraciju vidi kao zanimljiv spoj znanosti i umjetnosti, struku koja će joj pružiti mogućnost da za sobom ostavi trag u vidu očuvanja kulturne baštine za buduće generacije. To je, kaže, ono što je kod konzervacije-restauracije najviše privlači.

Nakon što je završila opću gimnaziju u Splitu, Zrinka Vukorepa upisala je Ekonomski fakultet, ali je ubrzo shvatila da to nije njezin životni poziv. Odluka o studiju konzervacije-restauracije nije bila veliko iznenađenje: "Budući da živim u centru Splita, od ranoga sam djetinjstva okružena antikom," objašnjava. "Kroz obnovu građevina u staroj gradskoj jezgri upoznala sam se s konzervatorsko-restauratorskom strukom. To je kod mene pobudilo interes za očuvanje kulturne baštine." Zrinka je posjetila brojne europske prijestolnice, a na svojim je putovanjima upoznavala radove starih majstora. U njoj je cijelo vrijeme tinjala želja za očuvanjem kulturnog naslijeđa, a onda je shvatila da je to ono čime se želi profesionalno baviti.




Tekstove prikupila i uredila: Sagita Mirjam Sunara
Fotografija: Sagita Mirjam Sunara (snimljeno u prostorijama Povijesne postrojbe “Kliški uskoci”, listopad 2013.)