Potresi: Naša ili tuđa briga?

PIŠE Mateja Novaković

Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.

Projekt pod nazivom "Dijalozi za novo stoljeće" niz je okruglih stolova na temu zaštite kulturne baštine u svijetu koji se iz dana u dan mijenja. Međunarodni institut za restauriranje, pokretač ove inicijative, okupio je u srpnju 2009. godine osam stručnjaka iz pet zemalja kako bi zajednički raspravili temu zaštite muzejskih zbirki i drugih spomenika kulture od posljedica potresa. Okrugli stol bio je naslovljen "Prije nego se opet dogodi nezamislivo", a održan je u Nacionalnom muzeju zapadnjačke umjetnosti u Tokiju. Japan nije slučajno odabran za domaćina tog skupa. U toj je zemlji, naime, koncentrirano čak 10 % svih svjetskih potresa.

Okrugli stol u Tokiju trebao je potaknuti istraživanje suvremenih načina zaštite umjetnina od posljedica potresa. Glavno pitanje na koje je trebalo odgovoriti bilo je: Kako se muzeji koji nemaju dovoljno sredstava mogu upoznati s prijetnjom od potresa te umanjiti njegove posljedice? Stručnjaci su istaknuli da seizmičke karte stalno napreduju, što znači da će u budućnosti moći preciznije predvidjeti mjesto potresa. To, pak, znači da će se zbirke moći bolje (pravovremeno!) zaštititi.

Kada se razmišlja o zaštiti muzejski zbirki i pojedinačnih spomenika, u obzir treba uzeti nekoliko čimbenika:

- vjerojatnost oštećenja (primjerice, neki su predmeti lomljiviji/krhkiji od drugih)
- vrijednost predmeta (ne samo novčana, već religijska, kulturna, povijesna...).

Idealno bi bilo imati inženjere i druge stručnjake u timu. U slučajevima kada to nije financijski moguće, postoje ekonomičniji načini zaštite koje mogu provoditi muzejski zaposlenici. Jedan od njih je postavljanje zaštitne mreže ili ogradice na rubove otvorenih polica; tako će se spriječiti ispadanje predmeta za vrijeme potresa. Jednostavan način zaštite je oblaganje predmeta zaštitnim materijalom kako bi se spriječilo njihovo oštećivanje pri sudaranju. Još jedna mogućnost je postavljanje vrećica s pijeskom ili olovom u unutrašnjost nekih predmeta koji su izloženi u muzeju, primjerice u vaze. Predmetu se na taj način snižava težiše pa neće lako pasti. Budući da se "utezi" ne vide, rješenje je i estetski zadovoljavajuće.

Mjere zaštite za skulpture i velike umjetnine na postamentima (preuzeto iz članka "Seismic Disaster Planning: Preventive Measures Make a Difference", autori: Elisabeth Cornu i Lesley Bone)

Neki se predmeti mogu kvačicama pričvrstiti za postament (preuzeto iz članka "Protecting Collections in the J. Paul Getty Museum from Earthquake Damage")

Trebamo li mi razmišljati o potresima?

Ova je tema i za nas vrlo značajna, budući da se Hrvatska nalazi na seizmički vrlo aktivnom području. Jutarnji list nedavno je objavio karte potresnih područja Hrvatske koje je izradio prof. dr. sc. Marijan Herak uz pomoć Hrvatskog zavoda za norme i Geofizičkog odsjeka PMF-a. Herak je za izradu karata koristio podatke o pedeset tisuća potresa (!), prikupljenih od generacija geoznanstvenika i seizmologa.

Trebamo li, dakle, zaštititi naše muzeje i spomenike od posljedica potresa? Odgovor je potvrdan. Karta pokazuje da je područje južne Dalmacije izrazito trusno, osobito okolica Stona i Metkovića.

Treba imati na umu da postoje jednostavni i jeftini načini zaštite umjetnina. Kao i uvijek, ključno je educiranje ljudi koji skrbe o kulturnim dobrima. Naše kulturno blago ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo, jer ga, ako je suditi prema ovim podacima, ubrzo možda više neće ni biti.

Nastavak priče o stradavanju baštine u prirodnim katastrofama i oružanim sukobima

UVOD Sagita Mirjam Sunara, v. as.
PIŠU Daniel Grgić, Emilija Vranković i Nađa Šperac
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara


U novom postu pročitajte kako su talibani 2001. godine uništili kipove Buda u Afganistanu (Daniel Grgić), kakva opasnost prijeti libijskoj kulturnoj baštini (Emilija Vranković) te kako možemo zaštititi spomenike u slučaju potresa (Nađa Šperac). Više o zaštiti umjetnina od potresa doznajte u članku "Base Isolation Technologies for Seismic Protection of Museum Artifacts".

Kao što znate, Japan je 11. ožujka pogodio snažan potres, a nakon toga i razorni tsunami. Do sada su prijavljene štete na gotovo četiri stotine kulturnih dobara.

- - -

Bude iz Bamiyana, Afganistan: nekoć i sad (izvor)

Bude iz Bamiyana u Afganistanu potječu iz 6. stoljeća. Riječ je o dvjema skulpturama isklesanim u živoj stijeni. Jedna je bila visoka 55 metara (Salsal), a druga 37 (Shamama). Treba spomenuti da su ovo bile najveće skulpture toga tipa. U stijeni je prvo 'grubo' isklesan oblik Bude; nakon toga je i premazan žbukom od zemlje kako bi se izveli detalji.

U ožujku 2001. godine talibanski zapovjednik Abdul Wahed naredio je da se kipovi unište: dinamitom, tenkovima, protu-zračnim oružjem, raketama. Generalni direktor UNESCO-a nazvao je ovo "zločinom protiv kulture". Talibani su tvrdili da "Bude krše islamsku zabranu prikazivanja svetačkih likova te da predstavljaju lažne idole koje treba uništiti kako ih se ne bi obožavalo (...)". Pročitajte više o ovome u članku "The Destruction of the Statues in Bamiyan".

Arheološki lokalitet Leptis Magna, Libija (izvor)

"Libija: kulturna baština u opasnosti" naslov je članka koji je sredinom ožujka objavljen na portalu TourExpi. Arheolozi koji su radili na lokalitetima upisanim na UNESCO-ovu Listu svjetske kulturne baštine (Leptis Magna, Sabratha, Cyrene, Tadrart Acacus, Ghadames) evakuirani su. UNESCO je pozvao libijske snage te snage zemalja uključenih u vojnu akciju u Libiji da provedu zonu zabrane leta nad zaštićenim lokalitetima i spriječe vojne operacije u tim područjima. Osam od deset zemalja koje sudjeluju u vojnim intervencijama u Libiji potpisalo je Hašku konvenciju zaštite kulturnog vlasništa u slučaju oružanog napada pa se očekuje da će poštivati uvjete. Povjesničari i arheolozi nemaju drugog izbora nego čekati i nadati se da će libijska baština ostati netaknuta. Preporuka za sve koje zanima libijska baština: članak "Libya's 'extraordinary' archaeology under threat".

"Prije nego se opet... dogodi nezamislivo"

Povodom tragičnog potresa u Japanu pronašla sam tekst na internetu koji govori o čuvanju kulturnih dobra u takvim situacijama. Međunarodni okrugli stol i rasprava o zaštiti muzejskih zbirki i drugih spomenika kulture od posljedica potresa održao se u tokijskom Nacionalnom muzeju u sklopu projekta "Rasprava za novo stoljeće" ("Dialogues for the New Century") koji je pokrenuo Međunarodni institut za restauriranje (International Institute for Conservation, IIC). Namjera ovih rasprava je potaknuti istraživanje suvremenih tema i njihovu povezanost sa zaštitom kulturne baštine.

Tema tokijskog skupa bila je "ublažavanje ranjivosti, umanjivanje rizika koje je izložena baština, bilo da se radi o zbirkama, arhivima, spomenicima ili građevinama koje se nalaze na područjima izražene sezmičke aktivnosti". Vrijedno je spomenuti da se u Tokiju dešava oko 10% ukupnog broja svjetskih potresa.

Dosta se govori o zaštiti ljudskih života i osiguravanju osnovnih ljudskih potreba u slučaju potresa, no učinkovita zaštita kulturne baštine daleko zaostaje. Štoviše, većina stručnjaka iz područja zaštite spomenika slabo je ili nikako informirana o načinu zaštite kulturne baštine od potresa. Postoje neke jeftine, lako primjenjive i vrlo učinkovite metode koje mogu pomoći da se izbjegnu mogle velike štete i gubitci materijala. Jerry Podany, ravnatelj IIC-a i moderator skupa, izdvojio je neke od njih:

1. Sigurnosne pločice koje učvršćuju bazu odgovarajućom količinom voska ispod nje

2. Snižavanje težišta predmeta tako da se unutar njega stavi neki teret, primjerice vrećice s pijeskom ili olovnim zrnima

3. "Obrisno" učvršćivanje od čvršćeg spužvastog materijala, koje prati formu u šupljini baze predmeta, ili vezivanje predmeta za postolje trakama

4. Izrada stabilnog namještaja za izlaganje i čuvanje predmeta

5. Ispravno skladištenje (postavljanje različitih materijala za oblaganje između predmeta, dodavanje ogradica ili postavljanje zaštitnih mreža na otvorene police, fiksiranje ormarića i polica na zidove i podove...)