subota, 30. travnja 2011.

Beč i preventivna konzervacija (2)



Poleđinska zaštita za sliku na drvu

U restauratorskoj radionici Umjetničko-povijesnog muzeja u Beču (Kunsthistorisches Museum Wien) imali smo priliku vidjeti sliku na drvu – rad njemačkog renesansnog slikara Lucasa Cranacha – koja je s lica i poleđine zaštićena staklom. Poleđina slike hermetički je zatvorena. Zaštitno staklo ne naslanja se na drveni nositelj, već je od njega odvojeno distancerima. Mikroklimatski uvjeti (temperatura i relativna vlažnost) unutar zračne 'komore' idealni su. Ovakva je zaštita gotovo nevidljiva, što je važno, jer se slika vraća u izložbeni prostor. Između ukrasnog okvira i slike postavljeno je nereflektirajuće staklo koje pruža fizičku zaštitu i zaštitu od UV zračenja.

(Ana Šapina)


Mreža protiv golubova na zapadnom portalu katedrale sv. Stjepana (Stephansdom) u Beču

Katedrala je sagrađena od vapnenačkog kamena. Naučili smo da je ptičiji izmet, pogotovo onaj golubova, jako bogat kiselinama, a kiseline oštećuju kamen. Kako se katedrala nalazi na glavnom trgu i u pješačkoj zoni (dakle, nema automobila), možemo pretpostaviti da su golubovi veliki izvor problema. Kako bi stali u kraj štetočinama, konzervatori-restauratori su ovaj put izbjegli agresivne metalne bodlje i žice pod naponom struje. Zbog uvučenog položaja portala odlučili su se za po meni bolje rješenje: mrežu protiv golubova. Smatram da je mreža zahvalno rješenje, jer ne dodiruje površinu kamena, estetski je prihvatljiva (gotovo da se ne primijeti), a ni pticama ne šteti, za razliku od bodlji (šiljaka).

Katedrala sv. Stjepana trenutno se nalazi 'pod opsadom' konzervatora-restauratora. Zahvati na zidnom plaštu (čišćenje i konzervacija) izvode se dio po dio pa su tretirani dijelovi vidljivi.

(Ivana Duvnjak)

Beč i preventivna konzervacija (1)

Brucoši su početkom travnja posjetili Beč. Što su tamo radili, pročitajte u članku "Brucoši istražuju Beč: obilazak muzeja i restauratorskih radionica". U ovom i sljedećem postu donosimo nekoliko fotografija iz restauratorskih radionica i muzeja koje su posjetili. Tema je, očekivano, preventivna konzervacija. :)

. . .

Donji dio svadbene haljine kraljice Elizabete (Sissy) , Muzej kočija (Wagenburg) u Beču

S obzirom na osjetljivost materijala i nepovoljne uvjete u izložbenom prostoru (prizemna prostorija bez grijanja; zimi ima velikih problema s vlagom), donji dio svadbene haljine kraljice Elizabete čuva se u specijalnoj vitrini od pleksiglasa. U donjem dijelu konstrukcije nalazi se ladica sa silica gelom. Ovaj materijal ima svojstvo primanja i otpuštanja vlage pa se koristi za reguliranje relativne vlažnosti. (Osobito je značajno to što sprječava kondenzaciju vlage pri nižim temperaturama.) Za reguliranje relativne vlažnosti u vitrini restauratori koriste 1 kg silica gela po metru kubnom zraka, a materijal mijenjaju dva puta godišnje. Otkrili su nam da je vitrina vrlo teška (možda čak i tonu, no ne bih se zaklela :), ali nije pričvršćena za pod, što znači da se prema potrebi može prenositi s jednog mjesta na drugo. Vitrina košta 15 tisuća eura i izrađena je u Njemačkoj.

(Anja Mihotović)


Suzbijanje drvne crvotočine u parketu zagrijavanjem, Muzej kočija (Wagenburg) u Beču

Jedan od najljepših izložaka u bečkom Muzeju kočija zasigurno je carska kočija koja se koristila samo na krunidbama i vjenčanjima. U dijelu muzeja u kojemu je izložena, za vrijeme našeg posjeta obavljala se dezinsekcija parketa zagrijavanjem (toplinska metoda). Na pod je postavljena neka vrsta termo-deka koje podižu temperaturu do 55-60 °C. Materijal se postupno zagrijava do temperature pri kojoj ugibaju svi biološki organizmi pa tako i drvni insekti.

Ovaj se muzej već neko vrijeme bori protiv crvotočine u parketu, a do sada su iskušali nekoliko različitih metoda. Kako bi se utvrdila prisutnost insekata te odredila njihova vrsta i broj, unutar kočija i na drugim mjestima u muzeju postavljene su feromonske klopke. Feromoni privlače insekte koji se zalijepe u klopku. Feromonske klopke nisu metoda suzbijanja insekata, već njihove detekcije!

(Emilija Vranković)


Depo Muzeja kočija

Veliki dio zbirke dvorskih kočija i saonica nalazi se u muzejskom depou. Drvo od kojega su kočije napravljene podložno je napadu insekata, jednako tako i tapecirani interijeri. (Tkaninu napadaju moljci.) Kako bi se utvrdila prisutnost insekata, na svakoj se kočiji nalazi jedna ili više feromonskih klopki. Klopke neće spriječiti pojavu insekata niti služe za njihovo suzbijanje, već pomažu detektirati prisutnost nametnika.

Kako bi se zaštitio od prašine, svaki predmet u depou prekriven je pamučnom tkaninom. Osvjetljenje je prigušeno, a električna rasvjeta se pali samo kada netko uđe u prostoriju.

(Daniel Grgić)

Model zaštitnog stakla za vitraje

Detalj iz restauratorske radionice za vitraje Saveznog zavoda za zaštitu spomenika (Bundesdenkmalamt) u Beču: izotermno staklo postavljeno ispred vitraja. Ovo je jedna od uobičajenih metoda zaštite starog stakla od atmosferskog oštećenja. Vitraj više ne služi kao 'brana' od vanjskih utjecaja, već tu ulogu preuzima drugo staklo. Tako se zaustavljaju ciklusi kondenzacije vode na osjetljivom starom staklu, a nema više ni doticaja s onečišćivačima u zraku. Kako je novo staklo udaljeno od vitraja, osigurava se ventilacija (strujanje zraka). Metoda je reverzibilna. Arhitekti-konzervatori zamjeraju joj jedino to što utječe na izgled građevine.

U radionici su nam pokazali restaurirani gotički vitraj. Soli koje su se na njega istaložile uklonjene su mehnanički (skalpelom). Za čišćenje nisu korištene kemikalije, samo pamučni tamponi navlaženi vodom.

(Tina Tomšič)

srijeda, 27. travnja 2011.

Nastavak priče o stradavanju baštine u prirodnim katastrofama i oružanim sukobima

UVOD Sagita Mirjam Sunara, v. as.
PIŠU Daniel Grgić, Emilija Vranković i Nađa Šperac
Ispravila i dopunila: Sagita Mirjam Sunara


U novom postu pročitajte kako su talibani 2001. godine uništili kipove Buda u Afganistanu (Daniel Grgić), kakva opasnost prijeti libijskoj kulturnoj baštini (Emilija Vranković) te kako možemo zaštititi spomenike u slučaju potresa (Nađa Šperac). Više o zaštiti umjetnina od potresa doznajte u članku "Base Isolation Technologies for Seismic Protection of Museum Artifacts".

Kao što znate, Japan je 11. ožujka pogodio snažan potres, a nakon toga i razorni tsunami. Do sada su prijavljene štete na gotovo četiri stotine kulturnih dobara.

- - -


Bude iz Bamiyana, Afganistan: nekoć i sad (izvor)

Bude iz Bamiyana u Afganistanu potječu iz 6. stoljeća. Riječ je o dvjema skulpturama isklesanim u živoj stijeni. Jedna je bila visoka 55 metara (Salsal), a druga 37 (Shamama). Treba spomenuti da su ovo bile najveće skulpture toga tipa. U stijeni je prvo 'grubo' isklesan oblik Bude; nakon toga je i premazan žbukom od zemlje kako bi se izveli detalji.

U ožujku 2001. godine talibanski zapovjednik Abdul Wahed naredio je da se kipovi unište: dinamitom, tenkovima, protu-zračnim oružjem, raketama. Generalni direktor UNESCO-a nazvao je ovo "zločinom protiv kulture". Talibani su tvrdili da "Bude krše islamsku zabranu prikazivanja svetačkih likova te da predstavljaju lažne idole koje treba uništiti kako ih se ne bi obožavalo (...)". Pročitajte više o ovome u članku "The Destruction of the Statues in Bamiyan".


Arheološki lokalitet Leptis Magna, Libija (izvor)

"Libija: kulturna baština u opasnosti" naslov je članka koji je sredinom ožujka objavljen na portalu TourExpi. Arheolozi koji su radili na lokalitetima upisanim na UNESCO-ovu Listu svjetske kulturne baštine (Leptis Magna, Sabratha, Cyrene, Tadrart Acacus, Ghadames) evakuirani su. UNESCO je pozvao libijske snage te snage zemalja uključenih u vojnu akciju u Libiji da provedu zonu zabrane leta nad zaštićenim lokalitetima i spriječe vojne operacije u tim područjima. Osam od deset zemalja koje sudjeluju u vojnim intervencijama u Libiji potpisalo je Hašku konvenciju zaštite kulturnog vlasništa u slučaju oružanog napada pa se očekuje da će poštivati uvjete. Povjesničari i arheolozi nemaju drugog izbora nego čekati i nadati se da će libijska baština ostati netaknuta. Preporuka za sve koje zanima libijska baština: članak "Libya's 'extraordinary' archaeology under threat".



Povodom tragičnog potresa u Japanu pronašla sam tekst na internetu koji govori o čuvanju kulturnih dobra u takvim situacijama. Međunarodni okrugli stol i rasprava o zaštiti muzejskih zbirki i drugih spomenika kulture od posljedica potresa održao se u tokijskom Nacionalnom muzeju u sklopu projekta "Rasprava za novo stoljeće" ("Dialogues for the New Century") koji je pokrenuo Međunarodni institut za restauriranje (International Institute for Conservation, IIC). Namjera ovih rasprava je potaknuti istraživanje suvremenih tema i njihovu povezanost sa zaštitom kulturne baštine.

Tema tokijskog skupa bila je "ublažavanje ranjivosti, umanjivanje rizika koje je izložena baština, bilo da se radi o zbirkama, arhivima, spomenicima ili građevinama koje se nalaze na područjima izražene sezmičke aktivnosti". Vrijedno je spomenuti da se u Tokiju dešava oko 10% ukupnog broja svjetskih potresa.

Dosta se govori o zaštiti ljudskih života i osiguravanju osnovnih ljudskih potreba u slučaju potresa, no učinkovita zaštita kulturne baštine daleko zaostaje. Štoviše, većina stručnjaka iz područja zaštite spomenika slabo je ili nikako informirana o načinu zaštite kulturne baštine od potresa. Postoje neke jeftine, lako primjenjive i vrlo učinkovite metode koje mogu pomoći da se izbjegnu mogle velike štete i gubitci materijala. Jerry Podany, ravnatelj IIC-a i moderator skupa, izdvojio je neke od njih:

1. Sigurnosne pločice koje učvršćuju bazu odgovarajućom količinom voska ispod nje
2. Snižavanje težišta predmeta tako da se unutar njega stavi neki teret, primjerice vrećice s pijeskom ili olovnim zrnima
3. "Obrisno" učvršćivanje od čvršćeg spužvastog materijala, koje prati formu u šupljini baze predmeta, ili vezivanje predmeta za postolje trakama
4. Izrada stabilnog namještaja za izlaganje i čuvanje predmeta
5. Ispravno skladištenje (postavljanje različitih materijala za oblaganje između predmeta, dodavanje ogradica ili postavljanje zaštitnih mreža na otvorene police, fiksiranje ormarića i polica na zidove i podove...)

Sa zakašnjenjem

UVOD Sagita Mirjam Sunara, v. as.
PIŠU Ana Šapina i Daniel Grgić
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara


Sjećate li se našeg prvog blog-zadatka? Studenti su trebali pretražiti rubriku "Preporuke za surfere" na forumu časopisa In situ, izdvojiti dva zanimljiva linka i napisati nekoliko rečenica o njima. Pogledajmo što kažu Ana Šapina i Daniel Grgić.

- - -

BOYER, Marion; Jean Michel TERRIER, "Thangka Restoration and Conservation", asianart.com

Elektronički časopis asianart.com donosi zanimljivi članak o konzervaciji i restauraciji jedne thangke. Thangke su tibetanske sakralne slike za koje je najkarakterističnije to da su oslikane s obje strane. Kao i većina japanskih i kineskih djela, thangke su često smotane u svitak. Zbog svega navedenog, njihovo je konzerviranje i restauriranje vrlo je zahtjevan posao.

Veliki je broj thangki oštećen u "kulturnoj revoluciji" koji Kinezi posljednjih 50 godina provode na Tibetu. (Pokušali su zatrti svaki trag tibetanske kulture; koliko im je to pošlo za rukom, pogledajte ovdje.) Slike su pretrpjele mehanička oštećenja ili su na drugi način izmijenjene. U članku je dan sažeti pregled konzervatorsko-restauratorskih zahvata koji su u prošlosti rađeni na thangkama. Detaljno je opisana nova metoda konzervacije i restauracije ovih specifičnih umjetnina.




U članku se opisuje projekt konzervacije i digitalizacije 400 rukopisa na 'rolanim' palminim listovima sa glinenim pečatima iz Asa Arhiva u Nepalu. To je javna knjižnica s najvećom zbirkom rukopisa na palminim listovima u Nepalu i jedna od rijetkih ustanova koja je digitalizirala cijelu svoju zbirku. Izuzetak su bili rukopisi na paliminim listovima koji se nisu mogli ni rastvoriti bez oštećivanja; zato je njhova digitalizacija bila posljednja na redu.


Odjel za restauraciju papira Centra Harry Ransom (Sveučilište u Austin-u, Teksas)

Radionica za konzervaciju papira odgovorna je za sigurnu pohranu, čuvanje i konzervaciju zbirke starih rukopisa, grafika, crteža, plakata i drugih radova na papiru. Uz to, restauratori za papir istražuju tehnologiju i povijest materijala (medija i nositelja/podloge), literarne i umjetničke postupke i metode te konzervatorsko-restauratorske postupke. Njihova dosadašnja istraživanja uključuju povijest proizvodnje tinte, utvrđivanje stabilnosti komercijalno dostupne tinte, način proizvodnje olovaka i Japan papira, alkalizaciju papira i dr.


GRISSOM, Carol A.; Ronald S. HARVEY, "The Conservation of American War Memorials Made of Zinc", Journal of the American Institute for Conservation, vol 42, br. 1, 2003., str. 21- 38

U uvodnom dijelu članka opisuje se porijeklo skulptura, navode imena proizvođača i umjetnika koji su ih modelirali. Riječ je o kipovima časnika i vojnika koji su služili u američkom građanskom ratu u 19. st. U poglavlju posvećenom njihovoj proizvodnji predstavljaju se radionice i ljevaonice koje su u Njemačkoj početkom 19. stoljeća izrađivale kipove od cinka. Spominju se vrste legura iz toga perioda. Poglavlje o propadanju opisuje uzroke oštećenja spomenika, dok se u poglavlju o konzervatorsko-restauratorskoj obradi opisuju metode i materijali za sanaciju pukotina, lomova i deformacija, podupiranje skulptura te uklanjanje produkata korozije. Na kraju članka, autori upozoravaju na štetnu praksu zapunjavanja skulptura betonom.

srijeda, 20. travnja 2011.

Još malo o stradavanju kulturne baštine u Egiptu

PIŠE Tina Tomšič
Ispravila: Sagita Mirjam Sunara, v. as.


U članku "Lopovi iskoristili političku situaciju za krađu umjetnina iz Egipatskog muzeja" objavljenom na portalu novilist.hr navodi se da je tijekom prosvjeda i nereda u Egiptu opljačkan Muzej egipatskih starina u Kairu. Iz muzeja su ukradeni brojni vrijedni izlošci, među njima i statua Tutankamona od pozlaćenog drva iz razdoblja Osamnaeste dinastije, statua faraona Ehnatona, statua kraljice Nefertiti, poprsje princeze iz Amarne, manji kip pisara iz Amarne i brojni drugi. Neki od ovih predmeta pronađeni su i vraćeni u muzej.

Reuters

Ista je sudbina prijetila i Aleksandrijskoj knjižnici, ali su se mladi stanovnici Kaira, osoblje knjižnice i prosvjednici organizirali u skupine te danonoćno čuvali zgradu. Smatram da mogu dati primjer drugima, jer su na ovaj način pokazali koliko je važno očuvanje nacionalne kulturne baštine.

Spašavanje umjetnina u Drugom svjetskom ratu

PIŠE Ana Šapina


Očaravajuća priča o Rose Valland, kustosici u galeriji Jeu de Paume u Louvreu za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Godine 1940. nacisti su zauzeli Louvre, a Jeu de Paume su koristili za pohranu neprocjenjivih umjetnina oduzetih iz drugih francuskih muzeja ili privatnih zbirki. Nacisti su ostavili Rose u Jeu de Paumeu da katalogizira ukradene umjetnine, no nisu znali da ona razumije njemački. Danju, dok je mirno radila svoj posao, Rose bi prisluškivala razgovore Nijemaca o krađi predmeta, a navečer bi po sjećanju te podatke zapisivala u svoj dnevnik. Nacisti su svaki ukradeni predmet fotografirali i dokumentirali. Rose je i to iskoristila; na kraju radnog vremena krišom bi uzimala negative fotografija, tijekom noći sama izrađivala pozitive, a negative bi sljedeći dan neopaženo vratila. Na temelju njenih zabilješki i fotografija veliki broj ukradenih predmeta nakon rata je vraćen vlasnicima.

Slika preuzeta sa stranice Židovskog muzeja u Berlinu

Rose je učinila i puno više od toga! Pred sam kraj rata, nacisti su odlučili evakuirati (transportirati) ukradene predmete u Njemačku. Rose je o svemu obavijestila francuske vlasti pa im to nije pošlo za rukom.

Sve ovo opisano je u njenim bilješkama koje su publicirane pod nazivom Sur le front de l'art. Inspiriran Roseinim herojskim pothvatom, 1964. godine snimljen je igrani film The Train. Svima bih preporučila da pogledaju dokumentarni film o nacističkoj krađi umjetnina The Rape of Europa. (Pogledajte trailer.)

Pročitajte članak "Rose Valland: Art Spy of the French Resistance" i bilješku na Wikipediji. Za one željne pokretne slike tu je i kratki video "The Greatest Heroine of World War II".

ponedjeljak, 4. travnja 2011.

Ratovi i prirodne katastrofe

Nakon tridesetogodišnje vladavine, u veljači je s vlasti odstupio egipatski predsjednik Hosni Mubarak. U protuvladinim demonstracijama na meti se našao i Egipatski muzej u Kairu. Japan je u ožujku pogodio najjači potres u povijesti; razorni tsunami odnio je brojne živote i nanio veliku materijalnu štetu. U Libiji se trenutno vodi rat, a bogatoj arheološkoj baštini ove zemlje prijeti velika opasnost.

Naše posljednje predavanje bilo je posvećeno temi zaštite kulturne baštine u oružanim sukobima i prirodnim katastrofama. (Zgodno je spomenuti da je sredinom ožujka u Klovićevim dvorima otvorena izložbe "Pompeji - život u sjeni Vezuva"; kao što znamo, Pompeji su uništeni vulkanskom erupcijom 79. godine.) Knjižnica Umjetničke akademije ne raspolaže literaturom iz ovog područja. Srećom, neki su materijali dostupni na internetu; jedan broj GCI Newsletter-a posvećen je ovoj temi. (Svakako pročitajte članak "Cultural Property at War: Protecting Heritage during Armed Conflict".)



Studenti su imali zadatak pretražiti izvore na internetu i pronaći 'svježe' primjere ugrožene, oštećene ili uništene baštine. Svoje mi je materijale prva poslala Ivana Duvnjak. (Bravo, Ivana!) Nakon nje mi se javila Nives Mijić.

. . .

Egipatski Muzej u Kairu: Kraljevske mumije netaknute, blago kralja Tutankamona bit će restaurirano

Tjekom protuvladinih prosvjeda i uličnih nereda u Egiptu vandaliziran je Muzej u Kairu u kojemu se čuvaju vrijedni ostaci velikih vladara te moćne civilizacije. Brojne su pretpostavke o tome kako je do toga došlo. Odlučila sam ostaviti nagađanja po strani i podijeliti sa čitateljima našeg bloga ovaj zanimljivi link. Dobre vijesti: mumije kraljevske obitelji su netaknute, a sedamdesetak oštećenih predmeta bit će restaurirano. Našla sam i jedan prikladan video; snimka prikazuje neke od najvažnijih izložaka Egipatskog muzeja u Kairu.

(Ivana D.)

. . .

Amerikanci krivi za uništavanje babilonskog blaga?

Jedna stara vijest sa portala Minber.ba: "Američke trupe uništile arheološko blago Babilona". U članku se navodi da su u iračkom gradu Babilonu, jednoj od kolijevki ljudske civilizacije, američke snage uništile vrijedne arheološke ostatke prilikom izgradnje vojne baze. Nadalje, dok je grad bio pod njihovom kontrolom pokradeni su i uništeni Hamurabijev i Nabukodonosorov muzej, Babilonska biblioteka i druge kulturne ustanove... Babilon je jedan od najvećih arheoloških lokaliteta na svijetu.

Japanci još ne prijavljuju štete

Global Heritage Fund (GHF) je neprofitna organizacija koja se bavi zaštitom, očuvanjem i održavanjem najznačajnijih i najugroženijih lokaliteta u zemljama u razvoju. Na njihovoj sam stranici pronašla članak "Damaged Zuigan-ji Temple Shelters Earthquake and Tsunami Survivors" koji govori o stanju vrijednog japanskog budističkog hrama poslije razornog potresa i tsunamija. (Slika ispod prikazuje građevinu prije potresa.) U hramu se nalazilo preko 100 vrijednih predmeta - svi su uništeni.

Japanci gotovo da i ne prijavljuju materijalne štete na kulturnoj baštini; na prvom im je mjestu spašavanje ljudskih života. Ovaj članak je vjerojatno pronašao put u svijet samo zato što su u hramu trenutno utočište pronašli brojni Japanci.


(Nives M.)