PIŠE Dominik Rajčević
Londonska aukcijska kuća Christie's nedavno je s dražbe povukla kopije dviju Meštrovićevih skulptura, Žena u molitvi i Sanjarenje [1]. Dvije su skulpture bile predstavljene kao originali i kao takve su ih namjeravali prodati. Prijevaru je spriječila Rumjana Meštrović, snaha velikoga kipara. Niska cijena (1500 – 5000 funti) i loša kvaliteta brončanih odljeva pobudili su kod nje sumnju. Gospođa Meštrović je znala da je kipar u svojoj darovnici iz 1952. godine zabranio umnožavanje skulpture Žena u molitvi. Nekoliko legalnih odljeva te skulpture čuva se u Hrvatskoj, SAD-u i Velikoj Britaniji. Nadalje, "prava" skulptura Sanjarenje izrađena je od kamena. Slučaj je istražila i prijavila aukcijskoj kući, a kada nije dobila odgovor, zaprijetila je da će uključiti policiju. Skulpture su tada povučene s dražbe.
Ispravila i uredila: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Londonska aukcijska kuća Christie's nedavno je s dražbe povukla kopije dviju Meštrovićevih skulptura, Žena u molitvi i Sanjarenje [1]. Dvije su skulpture bile predstavljene kao originali i kao takve su ih namjeravali prodati. Prijevaru je spriječila Rumjana Meštrović, snaha velikoga kipara. Niska cijena (1500 – 5000 funti) i loša kvaliteta brončanih odljeva pobudili su kod nje sumnju. Gospođa Meštrović je znala da je kipar u svojoj darovnici iz 1952. godine zabranio umnožavanje skulpture Žena u molitvi. Nekoliko legalnih odljeva te skulpture čuva se u Hrvatskoj, SAD-u i Velikoj Britaniji. Nadalje, "prava" skulptura Sanjarenje izrađena je od kamena. Slučaj je istražila i prijavila aukcijskoj kući, a kada nije dobila odgovor, zaprijetila je da će uključiti policiju. Skulpture su tada povučene s dražbe.
Ivan Meštrović, Žena u molitvi (fotografija preuzeta iz članka objavljenog u Večernjem listu)
Odljevi – laka meta za falsifikatore?
Skulpture ponuđene na dražbi u aukcijskoj kući Christie's su ilegalni odljevi, načinjeni bez odobrenja Meštrovića ili njegovih nasljednika, koji su nositelji autorskih prava na kiparevu ostavštinu. Iako stručno pojmovlje još nije ujednačeno, mogli bismo ih nazvati kopijama. Kopije treba razlikovati od replika. Replikom se smatra svaka imitacija kulturnoga dobra ili njegovoga prepoznatljivog dijela, bez obzira na mjerilo u kojemu je izrađena. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (članak 66) propisuje da odobrenje za izradu replike daje autor ili nadležno tijelo [2].
Da bi načinili brončani odljev, "varalicama" treba samo kalup. Kalup se može pribaviti na različite načine. Izvorni se kalup može ukrasti, "posuditi", neovlašteno umnožiti... Kalup se može "uzeti" s postojeće skulpture, što je protuzakonito, no lako izvedivo kod skulptura koje se nalaze na otvorenom prostoru, bez stalnog nadzora. Razlika između originala i kopije je vrlo mala. Ako se za izradu kopije koristi ista slitina od koje je načinjen izvornik, razliku je (gotovo) nemoguće otkriti.
Ovo nije problem kod skulptura rađenih u kamenu i drvu, jer njih kipari rade sami. To znači da se na skulpturi razaznaje umjetnikov rukopis. Majstor je morao na tisuće puta udariti macom o dlijeto da bi dobio željenu formu. Moglo bi se reći da je nemoguće izraditi dva identična kamena ili drvena kipa. Vidimo da u tom slučaju ne vrijedi ona stara: "Sve je to na isti kalup."
Vratimo se još jednom Meštroviću. U članku koji je Vjesnik objavio povodom pedesete godišnjice njegove smrti, Ljiljana Čerina, muzejska savjetnica i kustosica Atelijera Meštrović, izjavila je sljedeće: "Moram naglasiti da je Meštrović mijenjao svoj stav o odljevima. Kao student, bio je gladan i nije imao novca za lijevanje. Naprosto je u određenim trenucima u većem broju lijevao ono što je mogao dobro prodati. Kasnije je Meštrović, kad je materijalno ojačao, mijenjao svoj odnos prema odljevima. Najgore je bilo razdoblje kad je zaključio da lijevanjem u bronci razbije gips i da na taj način onemogući daljnje lijevanje. To je po mome sudu bio najgori trenutak, ali hvala Bogu to je kratko trajalo. Kasnije je sam vodio brigu o tome koliko toga lijeva, te je promišljao o formi – koja forma ide ili ne ide u bronci – kao i o završenosti djela."
Ivan Meštrović (fotografija preuzeta odavde)
"Kad je sastavio darovnicu, 1952. godine, jako je dobro znao zašto je nešto bilo za odljev, a zašto nešto nije. Bio je jasan i glasan i točno je rekao što se smije, a što ne smije lijevati. Trebali bismo se voditi njegovim mislima. Može se zaključiti da se Ivan Meštrović ipak negdje odredio kako su tri odljeva u bronci dovoljna za jedno djelo. I da ih više ne bi smjelo biti. No njegova je supruga dopustila da se, primjerice, Vestalka lijeva u deset primjeraka. Danas nositelji autorskih prava, nasljednici su ti koji odlučuju o tome. Mi nismo suci, no kao stručnjaci koji se bave životom i djelom Ivana Meštrovića, smatramo da moramo poštivati njegovu želju. Isto tako, mora se poštivati Zakon o autorskim pravima i mi sigurno ne bismo lijevali skulpture bez suglasnosti svih nasljednika i nositelja autorskih prava." [3]
Kako se boriti protiv nedopuštene trgovine kulturnim dobrima?
Razmjena informacija ključni je alat u borbi protiv ilegalne trgovine kulturnim dobrima. Jako je važno istražiti podrijetlo umjetničkog djela. Veliki broj zemalja posjeduje baze podataka o nestalim ili otuđenim predmetima. Sumnjive predmete možemo provjeriti u registru kulturnih dobara. Zanimljivo je spomenuti da je na web-stranici Ministarstva kulture nedavno objavljen Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
UNESCO-ov ured u Veneciji izradio je 15-minutni edukacijski film o borbi protiv nedopuštene trgovine kulturnim dobrima u jugoistočnoj Europi. Film je objavljen i na mrežnim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
Gubitkom kulturne baštine, gubi se povijesni identitet zemlje, navodi se u tom filmu. Upozorava se da su mjesta s kojih se otima kulturna baština najčešće arheološki lokaliteti i vjerski objekti. Godine 1970. donesena je UNESCO-ova Konvecija o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara. Njezin je cilj bio suzbiti ili umanjiti nedopuštenu trgovinu kulturnim dobrima. Svaka nova zemlja koja potpiše, tj. usvoji ovaj dokument pomaže u borbi protiv krijumčarenja umjetnina. Evo nekoliko mjera koje pomažu u toj borbi:
- Stvaranje nacionalnih registara kulturnih dobara
- Pomno dokumentiranje i fotografiranje kulturnog dobra
- Digitalizacija umjetničkih zbirki
- Ograničenje trgovine, tj. izvoza/uvoza kulturnih dobara
- Suradnja država u borbi protiv nedopuštene trgovine
- Nadzor i licenciranje arheoloških nalazišta
- Obuka profesionalaca za uredno izvršavanje svojega posla
- Upoznavanje javnosti sa mjerama zaštite i rukovanja umjetninama te pozivanje na educiranje svih ostalih (djeca, turisti...)
Vrjednije zbirke trebalo bi dodatno osigurati alarmima, video nadzorom i sl. [4]
- - -
Bilješke
[1] PERŠIĆ, Jana, "Christie’s nudio lažne skulpture Ivana Meštrovića", Večernji list, 21. travnja 2012.
[2] Ministarstvo kulture, propisi
[3] PERITZ, Romina, "Ostavio nam je svoja najbolja djela i muzeje, a uporno ga zanemarujemo", Vjesnik, 29. siječnja 2012.
[4] UNESCO Venice Office, Fighting illicit traffic of cultural property in SE Europe (language: Croatian)
Nema komentara:
Objavi komentar