PIŠU: Sagita Mirjam Sunara i Benedikta Vilenica
Uvodna napomena: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Studenti prve godine u ljetnom semestru prate nastavu iz kolegija Preventivna konzervacija 1. Na prvom ih predavanju obično upoznam s programom kolegija; nakon toga razgovaramo o definiciji pojma preventivno konzerviranje i pokušavamo ga objasniti primjerima iz prakse. Ove je godine početak bio nešto drugačiji. Nekoliko dana prije početka ljetnog semestra otputovala sam sa studentima u Zagreb; tamo smo sudjelovali u radionici o zaštiti i restauraciji audiovizualne (AV) baštine koju je organizirao Saša Tkalec iz Društva za zaštitu i razvoj baštine. Sutradan smo imali zakazan susret s Krešimirom Jadrom iz tvrtke Crescat, o čemu ste mogli čitati u prethodnom postu.
Radionica je bila podijeljena u dva dijela. Jutro je bilo rezervirano za predavanja i projekcije restauriranih dokumentarnih filmova Krste Papića. Prikazan je i sjajni animirani film Zlatka Boureka Bećarac. U poslijepodnevnim je satima organiziran posjet Studiju Ater gdje su se sudionici radionice upoznali s postupkom skeniranja filmskih vrpci i digitalnog restauriranja skenirane građe. Aterovci su nedavno na You Tubeu objavili video zapis jutarnjih predavanja. (Hvala, Mirela Budimić!)
U ovom postu donosimo kratki prikaz predavanja dr. sc. Branka Bubenika, nekadašnjeg voditelja arhiva Hrvatske radiotelevizije, a u idućem sažetke predavanja Daniela Rafaelića, povjesničara filma, i Leile Topić, kustosice Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Nadamo se da će naši tekstovi pridonijeti buđenju svijesti o potrebi očuvanja (hrvatske) audiovizualne baštine.
Branko Bubenik: Zaštita audiovizualne dokumentacije
Pojam audiovizualni dokumenti rođen je na 10. kongresu UNESCO-a u Beogradu 1980. godine. Obuhvaća filmove i magnetoskopske vrpce raznih formata, analogne i digitalne videokasete te digitalne video diskove. Svi ti materijali imaju ograničen vijek trajanja pa treba pratiti njihovo stanje i pravovremeno organizirati kopiranje, tj. migraciju na nove medije.
Očuvanje AV dokumenata nije jedini izazov pred kojim se danas nalazimo. Očuvanje, tj. održavanje uređaja za njihovu reprodukciju, poput telekina – uređaja koji televizija koristi za pretvorbu filmske slike u televizijski elektronski signal – također predstavlja problem. Kada se neki dio telekina pokvari, ne možemo ga zamijeniti novim, jer se takvi dijelovi više ne proizvode. Smanjuje se i broj ljudi koji znaju servisirati telekina, kao i broj ljudi koji znaju na njima raditi. "To je veliko zlo (brzog) tehnološkog napretka," zaključio je Bubenik.
Naglasio je da je izrazito važno da svaka televizijska kuća ima svoju arhivu i da građu propisno čuva. Na zahtjev korisnika, TV arhivi trebaju omogućiti kvalitetnu reprodukciju AV dokumenata. Dao nam je i nekoliko korisnih savjeta za čuvanje filmskih dokumenata: trebaju biti pohranjeni u hladnom, suhom i čistom arhivskom spremištu. Što je temperatura niža, degradacija je sporija. Najvrednija se građa čuva u arhivskom frižideru. Jedini način da je se (trajno) spasi jest pravovremeno kopiranje, tj. migriranje na nove medije. Ipak, treba imati na umu da se kopiranjem uništava signal.
Na kraju smo ga pitali što se radi s originalima nakon kopiranja ili migracije; odgovorio je da originale treba trajno čuvati, jer je to osnovni princip arhivistike. Predložio je da se takvi dokumenti predaju na čuvanje Hrvatskom državnom arhivu.
Uvodna napomena: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Studenti prve godine u ljetnom semestru prate nastavu iz kolegija Preventivna konzervacija 1. Na prvom ih predavanju obično upoznam s programom kolegija; nakon toga razgovaramo o definiciji pojma preventivno konzerviranje i pokušavamo ga objasniti primjerima iz prakse. Ove je godine početak bio nešto drugačiji. Nekoliko dana prije početka ljetnog semestra otputovala sam sa studentima u Zagreb; tamo smo sudjelovali u radionici o zaštiti i restauraciji audiovizualne (AV) baštine koju je organizirao Saša Tkalec iz Društva za zaštitu i razvoj baštine. Sutradan smo imali zakazan susret s Krešimirom Jadrom iz tvrtke Crescat, o čemu ste mogli čitati u prethodnom postu.
Studenti 1. godine konzervacije-restauracije na radionici o zaštiti i restauraciji AV baštine koju je organizirao Saša Tkalec iz Društva za zaštitu i razvoj baštine (snimila: S. M. Sunara)
Radionica je bila podijeljena u dva dijela. Jutro je bilo rezervirano za predavanja i projekcije restauriranih dokumentarnih filmova Krste Papića. Prikazan je i sjajni animirani film Zlatka Boureka Bećarac. U poslijepodnevnim je satima organiziran posjet Studiju Ater gdje su se sudionici radionice upoznali s postupkom skeniranja filmskih vrpci i digitalnog restauriranja skenirane građe. Aterovci su nedavno na You Tubeu objavili video zapis jutarnjih predavanja. (Hvala, Mirela Budimić!)
Branko Bubenik: Zaštita audiovizualne dokumentacije
Pojam audiovizualni dokumenti rođen je na 10. kongresu UNESCO-a u Beogradu 1980. godine. Obuhvaća filmove i magnetoskopske vrpce raznih formata, analogne i digitalne videokasete te digitalne video diskove. Svi ti materijali imaju ograničen vijek trajanja pa treba pratiti njihovo stanje i pravovremeno organizirati kopiranje, tj. migraciju na nove medije.
Očuvanje AV dokumenata nije jedini izazov pred kojim se danas nalazimo. Očuvanje, tj. održavanje uređaja za njihovu reprodukciju, poput telekina – uređaja koji televizija koristi za pretvorbu filmske slike u televizijski elektronski signal – također predstavlja problem. Kada se neki dio telekina pokvari, ne možemo ga zamijeniti novim, jer se takvi dijelovi više ne proizvode. Smanjuje se i broj ljudi koji znaju servisirati telekina, kao i broj ljudi koji znaju na njima raditi. "To je veliko zlo (brzog) tehnološkog napretka," zaključio je Bubenik.
Telekino (preuzeto iz PPT-prezentacije B. Bubenika)
Naglasio je da je izrazito važno da svaka televizijska kuća ima svoju arhivu i da građu propisno čuva. Na zahtjev korisnika, TV arhivi trebaju omogućiti kvalitetnu reprodukciju AV dokumenata. Dao nam je i nekoliko korisnih savjeta za čuvanje filmskih dokumenata: trebaju biti pohranjeni u hladnom, suhom i čistom arhivskom spremištu. Što je temperatura niža, degradacija je sporija. Najvrednija se građa čuva u arhivskom frižideru. Jedini način da je se (trajno) spasi jest pravovremeno kopiranje, tj. migriranje na nove medije. Ipak, treba imati na umu da se kopiranjem uništava signal.
Na kraju smo ga pitali što se radi s originalima nakon kopiranja ili migracije; odgovorio je da originale treba trajno čuvati, jer je to osnovni princip arhivistike. Predložio je da se takvi dokumenti predaju na čuvanje Hrvatskom državnom arhivu.
Dr. sc. Branko Bubenik (snimila: S. M. Sunara)
Nema komentara:
Objavi komentar