Što je preventivna konzervacija?

UVOD Sagita Mirjam Sunara, doc.
Ispravak tekstova koje su pisali studenti: S. M. Sunara
Fotografije: S. M. Sunara


Studenti prve godine u ljetnome semestru slušaju kolegij Preventivna konzervacija 1. Na početku ih obično zamolim da na jednom primjeru objasne što je to preventivna konzervacija, odnosno da mi daju primjer djelovanja koje možemo nazvati preventivnim konzerviranjem. Evo nekoliko odgovora.


Silvija Matas: Električne lampice umjesto voštanih svijeća

Iako se na prvi pogled tako ne čini, predmetima koji se nalaze u crkvi – slikama, kipovima i dr. – prijete brojne opasnosti. O čemu se radi?

Uzmimo za primjer voštane svijeće koje se pale na oltarima: svećenici i župljani zaduženi za čišćenje i ukrašavanje crkve najčešće nisu svjesni da voštanice predstavljaju veliku opasnost za predmete koji se nalaze u njihovoj blizini. Voštane svijeće mogu nagoriti boju pa čak i zapaliti sliku ili drvenu skulpturu. Ne treba zaboraviti ni vosak: kapi rastaljenog voska mogu dospjeti na sliku, njezin ukrasni okvir ili skulpturu koja krasi oltar, i hlađenjem se skrutiti na površini predmeta. Iako se vosak mehanički lako skida, na površini će ostati mrlja, jer vosak prodire u strukturu materijala.

Kako spriječiti takva oštećenja? Vrlo jednostavno: voštane svijeće bi trebalo držati na sigurnoj udaljenosti od umjetnina ili, još bolje, zamijeniti ih električnim lampicama.

Nikolina Drlje: Staklo kao zaštita

U sklopu kolegija o metodama istraživanja i dokumentiranja, prošli smo semestar popisivali pokretni inventar crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem. Crkva se nalazi tik do ceste. Na zid koji je dijeli od prometnice postavljena je plitka kamena niša u kojoj se čuva drvena obojena skulpturica Srca Isusova. 

Kamena niša u kojoj se čuva skulptura (snimljeno 2009. godine)

Studenti konzervacije-restauracije su sudjelovali
u konzervatorskim radovima (snimljeno 2009. godine)

Podljepljivanje slikanog sloja (snimljeno 2009. godine).
Da ne bude zabune, podljepljivanje ne spada u preventivnu konzervaciju

Kada padne kiša, automobili koji tuda prolaze prskaju prljavu vodu na skulpturu. Budući da je niša jako plitka, kišne kapi također padaju po skulpturi. Nažalost, situacija nije puno bolja ni za suhih dana: automobili podižu prašinu, prašina upada u nišu i taloži se na površini skulpture.

Srećom, župnik i mještani dosjetili su se da bi bilo dobro zatvoriti otvor niše staklom. To će barem malo produljiti životni vijek skulpturice, jer voda i prašina više ne upadaju unutra.

Nažalost, time nije riješen problem loših mikroklimatskih uvjeta u niši. Najsretnije bi rješenje bilo da se skulptura prenese u crkvu, a na njeno mjesto stavi kopija izrađena od nekog materijala koji je otporniji na djelovanje atmosferilija. 

Dominika Kristiana Pavlov: Izmještanje

Nama u Dalmaciji dobro je poznato da soli predstavljaju velik problem u očuvanju kamenih građevina i skulptura. Kamen koji je kontaminiran solima ljuska se i raspucava, a površina kamena praškasto se osipa.  

Ako takav problem uočimo na građevini, primjerice na nekoj kući koja se nalazi uz more, ne možemo puno toga učiniti. Ako se, pak, radi o skulpturi koja je postavljena negdje uz more, i na koju sol dospijeva prskanjem ili nošena vjetrom, nešto se ipak može poduzeti: skulptura se može premjestiti na drugu lokaciju ili prenijeti u zatvoreni prostor, primjerice u muzej. 

Ipak, nije dovoljno samo premjestiti skulpturu na zaštićeno mjesto: iz kamena treba izvući nakupljene soli, jer će one i dalje kristalizirati u njegovim porama i razarati ga. Postupak ekstrakcije soli iz kamena naziva se desalinizacija, a može se izvesti na nekoliko načina. Najjednostavniji način je potapanje predmeta (u ovom slučaju skulpture) u bazen sa slatkom vodom, i opetovano mijenjanje vode sve dok se soli ne odstrane iz kamena. Taj zahvat, međutim, ne spada u preventivnu konzervaciju: to bi bilo konzerviranje.


Kako su prije tri godine na ovo pitanje odgovorili tadašnji brucoši, možete pročitati ovdje.