Uzroci propadanja i oštećenja

PIŠE Sagita Mirjam Sunara, doc. art.


Da bismo znali kako spriječiti, zaustaviti ili usporiti propadanje kulturne baštine, moramo poznavati uzroke propadanja i mehanizme njihova djelovanja. Dakako, moramo poznavati i prirodu materijala od kojih je kulturno dobro načinjeno.

Zamolila sam studente da nabroje sve uzroke propadanja i oštećenja kojih se mogu sjetiti. Evo što se našlo na njihovu popisu: poplava, sunce, čovjek, atmosferilije, tsunami, rat, zanemarivanje, pogrešni/nekvalitetni materijali, životinje, prašina, sol, prirodne katastrofe, abrazija, oborine, potres, požar, temperatura, vjetar, biljke, plinoviti onečišćivači u atmosferi.

Pokušali smo grupirati te uzroke u određene kategorije. U jednu smo kategoriju svrstali uzroke propadanja vezane uz prirodu, i to one koji imaju brzo/trenutno djelovanje: tsunami, potres, požar, poplava. Druga je kategorija također bila vezana uz prirodu/okoliš, ali je djelovanje uzročnika sporo i kumulativno: sunce, neprikladna temperatura, atmosferilije (plinoviti onečišćivači i oborine), vjetar, biljke, životinje i sol. U trećoj su se kategoriji našli rat, zanemarivanje, pogrešni/nekvalitetni materijali, abrazija i prašina, odnosno sve ono što vezujemo uz ljudsko djelovanje.

Uzorci propadanja i oštećenja: podjela

Uzroci propadanja i oštećenja mogu se podijeliti na unutarnje i vanjske. Unutarnji uzroci propadanja sadržani su u materijalu, a odnose se na njegovu (u)gradnju, obradu ili upotrebu. Uzroci mogu biti sadržani i u okolišu, u kojem slučaju govorimo o vanjskim uzrocima propadanja i oštećenja.

Vanjski uzroci propadanja mogu biti vezani uz prirodu ili uz čovjeka. Unutar tih dviju kategorija postoje dvije potkategorije koje su vezane uz brzinu djelovanja uzroka propadanja. Neki uzroci, naime, imaju brzo ili trenutno djelovanje i drastične posljedice, npr. poplava, dok drugi djeluju sporo i kumulativno, npr. vjetar. Kategorizacija uzroka propadanja vezanih uz djelovanje čovjeka je još složenija, jer se unutar svake potkategorije uzroci mogu podijeliti na javne i profesionalne. Evo kako, u konačnici, izgleda podjela prirodnih i ljudskih uzročnika propadanja:

Primjeri

Za domaću zadaću, studenti su trebali odabrati nekoliko uzroka propadanja i na Internetu pronaći primjere koje ih ilustriraju.

Josip Pašalić je odabrao vandalizam, i pokazao primjer jednog spomenika u Bugarskoj koji je prebojan i išaran grafitima (autor fotografije: Ignat Ignev, fotografija je preuzeta s web-stranice The Moscow Timesa)

Jelena Hudinčec je odabrala zanimljiv primjer: eolsku eroziju, odnosno eroziju nastalu djelovanjem vjetra, u ovom slučaju u kombinaciji s pustinjskim pijeskom. "Radi se o abrazivnom djelovanju sedimenta (pustinjskog pijeska) pod utjecajem mehaničkih sila vjetra", objasnila je Jelena. "Eolska erozija ima sporo i kumulativno djelovanje. S vremenom će trošenje materijala od kojega je sfinga izrađena postati još izraženije." (izvor)

Iz Egipta dolazi i ova fotografija koja izvrsno ilustrira prijetnju koju galopirajući urbanizam predstavlja za kulturnu baštinu. "Nezaustavljiva gradnja je prekrila, zatrpala, velik broj arheoloških lokaliteta", upozorava Jure Balić (izvor)

Nedavno je svijet obišao snimak koji prikazuje pripadnike terorističke organizacije ISIS u njihovom razaračkom pohodu na muzej u Mosulu. "Uništavanje kulturnih dobara je najgori čin nepoštivanja prema nekom narodu ili kulturi", ističe Dominika Dominika Kristiana Pavlov. "Štete nanesene u ratu su često nepopravljive. U ovako ekstremnim situacijama nemoguće je osigurati stopostotnu zaštitu bilo kojeg kulturnog dobra." Primjer koji je Dominika odabrala odnosi se na rat, ali i na fanatizam (slika je preuzeta s web-stranice National Posta)

Mateo Curić je odabrao primjer iz svoga kraja: utvrdu Norinska Kula kao primjer kulturnoga dobra koje propada zbog ljudskog nemara. U Uvodu u konzerviranje kulturnog nasljeđa, Bernard Feilden kaže da se zanemarivanje organiziranja redovitih pregleda i preventivnog održavanja kulturne baštine može označiti kao namjerno uništavanje.(!) (Izvor)

O biljkama kao uzročnicima propadanja kulturnih dobara odlučila je pisati Silvija Matas. "Biljka penjačica je obgrlila građevinu i svojim korijenjem razara zidove." (Fotografija je preuzeta s bloga The Solipsist)

Potres katastrofalnih razmjera zadesio je 1667. godine Dubrovnik. Nakon potresa slijedio je požar praćen razornim plimnim valom. Porušeni grad bio je prepušten pljačkašima. Nikolina Drlje i Vinko Lipanović podsjetili su nas da potres djeluje po horizontalnom pravcu i dovodi do velikih oštećenja konstukcija, jer one nose vertikalna opterećenja. "Potres je iznimno opasan, jer poslije može doći do požara i plimnih valova."  (Slika je preuzeta s portala Glas Grada)

Lucija Jurlin je odabrala primjer poplava. "Venecija je poznata po učestalim poplavama. Fenomen acqua alta karakterističan je za jesenski i zimski period u tom gradu. Prema statistici, razina morske vode u Veneciji bude iznimno visoka jednom u tri godine", kaže Lucija. Treba imati na umu da su poplave u Veneciji povezane s podizanjem razine mora (plimom), a to je prirodni fenomen koji ne treba brkati s poplavom uzrokovanom izlijevanjem rijeke iz korita zbog obilnih padalina ili otapanja snijega (fotografija je preuzeta s portala boston.com)

Što je preventivna konzervacija?

UVOD Sagita Mirjam Sunara, doc.
Ispravak tekstova koje su pisali studenti: S. M. Sunara
Fotografije: S. M. Sunara


Studenti prve godine u ljetnome semestru slušaju kolegij Preventivna konzervacija 1. Na početku ih obično zamolim da na jednom primjeru objasne što je to preventivna konzervacija, odnosno da mi daju primjer djelovanja koje možemo nazvati preventivnim konzerviranjem. Evo nekoliko odgovora.


Silvija Matas: Električne lampice umjesto voštanih svijeća

Iako se na prvi pogled tako ne čini, predmetima koji se nalaze u crkvi – slikama, kipovima i dr. – prijete brojne opasnosti. O čemu se radi?

Uzmimo za primjer voštane svijeće koje se pale na oltarima: svećenici i župljani zaduženi za čišćenje i ukrašavanje crkve najčešće nisu svjesni da voštanice predstavljaju veliku opasnost za predmete koji se nalaze u njihovoj blizini. Voštane svijeće mogu nagoriti boju pa čak i zapaliti sliku ili drvenu skulpturu. Ne treba zaboraviti ni vosak: kapi rastaljenog voska mogu dospjeti na sliku, njezin ukrasni okvir ili skulpturu koja krasi oltar, i hlađenjem se skrutiti na površini predmeta. Iako se vosak mehanički lako skida, na površini će ostati mrlja, jer vosak prodire u strukturu materijala.

Kako spriječiti takva oštećenja? Vrlo jednostavno: voštane svijeće bi trebalo držati na sigurnoj udaljenosti od umjetnina ili, još bolje, zamijeniti ih električnim lampicama.

Nikolina Drlje: Staklo kao zaštita

U sklopu kolegija o metodama istraživanja i dokumentiranja, prošli smo semestar popisivali pokretni inventar crkve Imena Isusova/Imena Marijina u Postinju Gornjem. Crkva se nalazi tik do ceste. Na zid koji je dijeli od prometnice postavljena je plitka kamena niša u kojoj se čuva drvena obojena skulpturica Srca Isusova. 

Kamena niša u kojoj se čuva skulptura (snimljeno 2009. godine)

Studenti konzervacije-restauracije su sudjelovali
u konzervatorskim radovima (snimljeno 2009. godine)

Podljepljivanje slikanog sloja (snimljeno 2009. godine).
Da ne bude zabune, podljepljivanje ne spada u preventivnu konzervaciju

Kada padne kiša, automobili koji tuda prolaze prskaju prljavu vodu na skulpturu. Budući da je niša jako plitka, kišne kapi također padaju po skulpturi. Nažalost, situacija nije puno bolja ni za suhih dana: automobili podižu prašinu, prašina upada u nišu i taloži se na površini skulpture.

Srećom, župnik i mještani dosjetili su se da bi bilo dobro zatvoriti otvor niše staklom. To će barem malo produljiti životni vijek skulpturice, jer voda i prašina više ne upadaju unutra.

Nažalost, time nije riješen problem loših mikroklimatskih uvjeta u niši. Najsretnije bi rješenje bilo da se skulptura prenese u crkvu, a na njeno mjesto stavi kopija izrađena od nekog materijala koji je otporniji na djelovanje atmosferilija. 

Dominika Kristiana Pavlov: Izmještanje

Nama u Dalmaciji dobro je poznato da soli predstavljaju velik problem u očuvanju kamenih građevina i skulptura. Kamen koji je kontaminiran solima ljuska se i raspucava, a površina kamena praškasto se osipa.  

Ako takav problem uočimo na građevini, primjerice na nekoj kući koja se nalazi uz more, ne možemo puno toga učiniti. Ako se, pak, radi o skulpturi koja je postavljena negdje uz more, i na koju sol dospijeva prskanjem ili nošena vjetrom, nešto se ipak može poduzeti: skulptura se može premjestiti na drugu lokaciju ili prenijeti u zatvoreni prostor, primjerice u muzej. 

Ipak, nije dovoljno samo premjestiti skulpturu na zaštićeno mjesto: iz kamena treba izvući nakupljene soli, jer će one i dalje kristalizirati u njegovim porama i razarati ga. Postupak ekstrakcije soli iz kamena naziva se desalinizacija, a može se izvesti na nekoliko načina. Najjednostavniji način je potapanje predmeta (u ovom slučaju skulpture) u bazen sa slatkom vodom, i opetovano mijenjanje vode sve dok se soli ne odstrane iz kamena. Taj zahvat, međutim, ne spada u preventivnu konzervaciju: to bi bilo konzerviranje.


Kako su prije tri godine na ovo pitanje odgovorili tadašnji brucoši, možete pročitati ovdje.

Poklopac od Tyveka

Slikovni prikazi: Katarina Cvrlje
Fotografije: Sagita Mirjam Sunara, doc.


Kutija bez poklopca dobila je poklopac! Studentice Katarina Cvrlje i Martina Bilobrk osmislile su i izradile poklopac od Tyveka s rubom ojačanim pamučnom trakom.

Kutija s poklopcem

Rub ojačan pamučnom trakom

Kutija bez poklopca, tip 2

Tekst i fotografije: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Slikovni prikazi: Oliver Molnar i Bernarda Đurić


Na blogu restauratorice Ellen Carrlee vidjeli smo nekoliko primjera tzv. drop front box – kutije za pohranu kojoj se prednja strana otvara, dok je stražnja fiksirana.

Ova kutija ima podložak za predmet s potpornim elementima 
od polietilenske pjene. Predmet se iz kutije izvlači zajedno s podloškom 
(preuzeto s bloga Ellen Carrlee)

Predložak za izradu takve kutije pronašli smo u PPT-prezentaciji Juhla Wojahna "Basic Archival Mountmaking". Prema tom su predlošku studenti Oliver Molnar i Bernarda Đurić izradili svoju kutiju. Za njezino su spajanje koristili taljivo ljepilo. 

Bernarda i Oliver najprije su napravili skicu i papirnati model kutije

Na modelu su označili pozicije rupica za pamučnu traku

Postupak izrade

Rezultat!

Rastvorena kutija

Prednja strana

Stražnja strana

Detalji koji puno znače

Otvori za pamučnu traku precizno su izrezani kiruškim skalpelom

Krajevi pamučne trake prošiveni su da se traka ne bi cufala

Kako načiniti otvore za pamučnu traku

Rupice u kartonu možete izbušiti ovom alatkom

Umjesto bušenja rupica, skalpelom možete načiniti uske procjepe 

Traka provučena kroz procjep djeluje urednije

Kutija bez poklopca, tip 1

Tekst i fotografije: Sagita Mirjam Sunara, doc.
Slikovni prikazi: Dora Blažević


Studentice Dora Blažević i Jelena Petričević izradile su kutiju za pohranu koja se slaže (sastavlja) bez lijepljenja. Za izradu kutije potrebni trajni valoviti karton i pamučna traka, a od alata metalni skalpel, kiruški skalpel i teflonska špatula ili kost za savijanje. Potrebno je i metalno ravnalo za rezanje, kao i odgovarajuća podloga.

Juhl Wojahn u PPT-prezentaciji "Basic Archival Mountmaking" objašnjava kako se takva kutija izrađuje: karton se izreže duž linija označenih crnom bojim i presavije duž linija označenih sivom bojom. Porubi se zalijepe taljivim ljepilom s vanjske strane kutije ili pričvrste uz pomoć pamučne trake. Ako se koristi pamučna traka, stranice kutije mogu se spustiti.

Dora i Jelena izradile su slikovni prikaz postupka izrade kutije. Na njihovoj su skici označene i pozicije rupica za pamučnu traku.

Postupak izrade

Kako to izgleda u praksi

Dora i Jelena su izradile dva papirnata modela kutije,

s različitim rasporedom rupica za pamučnu traku

Umjesto pamučne trake koristile su konac

Izrezivanje kartona

Za savijanje kartona koristi se teflonska špatula

Rezultat!

Gotova kutija (bočna strana)

Pamučne trake vezuju se na bočnim stranama kutije

Kad se trake razvežu, prednja i stražnja strana kutije mogu se otvoriti

Izrada podstavljenih vješalica

Tekst i fotografije: Sagita Mirjam Sunara, doc.

Slikovni prikazi: Nikolina Lovrić

Tekstilni se predmeti ne bi smjeli vješati na "obične" vješalice. Umjesto njih treba koristiti podstavljene vješalice (eng. padded hangers) koje možete kupiti gotove ili napraviti sami. Podstavljene vješalice osiguravaju da se težina ruha u predjelu ramena rasporedi na veću površinu. Tkanina kojom su presvučene sprečava da ruho klizne s njih. Valja napomenuti da se oštećeni tekstilni predmeti, oni od rastezljivog materijala ili pleteni ne smiju vješati.

Ann Frisina, restauratorica tekstila iz Povijesnoga udruženja Minnesote, u jednom od šest videa iz serije "Conservation and Preservation of Heirloom Textiles" objašnjava kako se izrađuju podstavljene vješalice za tekstilne predmete.



Nekoliko studenata prve godine dobilo je zadatak preinačiti obične drvene vješalice za odjeću u "konzervatorske" vješalice (Frisina u videu upozorava da bi trebalo izbjegavati drvene vješalice, no ovo je bila samo vježba). Za oblaganje vješalica koristili smo debelu poliestersku vunu i pamučnu tkaninu stockinette. Dvije su studentice oblagale vješalice s prečkom, a dvije vješalice bez prečke. Nikolina Lovrić sličicama je prikazala kako je to izgledalo.

Potrebni materijali

Postupak izrade

Rezultat!

Drvena vješalica prije oblaganja
(slika je preuzeta s ove stranice)

Podstavljena vješalica s prečkom

Podstavljena vješalica bez prečke
(prečka je bila pričvršćena čavlićima pa ju nije bilo teško izvaditi)

Rupicu kroz koju je provučena kuka trebalo je zašiti,
jer se stockinette tkanina jako raširila

U ovoj smo vježbi krajeve stockinette tkanine također zašili